Dete i pas kao rivali za naklonost
AZUBA – Kome su potrebna deca kad i štene može da obezbedi slično emotivno iskustvo?
Posleigranja sa ljubimcima, vlasnici pasa doživljavaju pravu erupciju hormona koji reguliše i određuje negu beba – da ne govorimo o ključnoj ulozi ovog hormona u romantičnoj ljubavi i prijateljstvu, pokazala su najnovija istraživanja.
Od milošte nazvan „hemikalijom zagrljaja i maženja”, ali i „ljubavnom drogom”, ustanovljeno je da hormon oksitocin ublažava stres, predstavlja oružje u borbi protiv depresije i gaji poverenje u ljude.
Istraživanja na vukovima, miševima i pacovima takođe su ukazala na ulogu oksitocina u učvršćivanju veza između različitih polova i društvenog pamćenja i sećanja.
Zbog toga su se japanski biolozi Miho Nagasava i Takefumi Kikusui, profesori na Azuba Univerzitetu, zapitali da li društveni kontakt između dve različite biološke vrste takođe može u njima da poveća nivo oksitocina.
„Miho i ja smo veliki ljubitelji pasa i osećamo da se nešto u našem organizmu menja kad nas netremice nežno posmatraju naši psi”, izjavio je Kikusui časopisu „Nju sajentist”.
Dvojica naučnika angažovali su 55 vlasnika i njihovih ljubimaca za svojevrsnu laboratorijsku „igru”.
Vlasnici su na analizu dali svoj urin,a zatim su se 30 minuta igrali sa svojim psima.
Zatim je sledila nova analiza urina.
U okviru drugog testiranja, neki od vlasnika pasa sedeli su u sobi sa svojim psima,ali su zamoljeni da po svaku cenu izbegavaju poglede svojih pasa.
Zatim su saradnici profesora Kikusujia napravili video snimak ove „sesije” i merili koliko dugo je pas fiksirao svog vlasnika.
Na osnovu analize, istraživači su razdvojili parove kojima je dozvoljeno da se igraju u dve grupe: na „dugo fiksirajuće”, kojima su, u toku ogleda, oči držane povezane prosečno oko 2.5 minuta, i „kratko fiksirajuće” kojima je dozvoljeno da uspostave kontakt očima kraće od 45 sekundi.
Ustanovili su da je ovakvo grupisanje donelo promene u nivou oksitocina kod vlasnika. Kod učesnika kojima je bilo dozvoljeno da uspostave duži kontakt očima sa svojim ljubimcima, nivo oksitocina u toku ogleda povećan je u proseku za više od 20 odsto.
Međutim, kod vlasnika u drugoj kontrolnoj grupi, koji su izbegavali da se susretnu sa pogledima svojih ljubimaca, nivo oksitocina je osetno opao.
Kikusui je uveren da je kontakt pogledom značajan u jačanju veze između vlasnika i psa. „Dugo fiksirajući” vlasnici ocenili su svoj odnos sa psom kao „izuzetno zadovoljavajućim” za razliku od „kratko fiksirajućih” vlasnika.
Pa čak i kad su zamoljeni da izbegnu kontakt pogledom sa psom u toku kontrolne sesije, kod ovih vlasnika zabeležen je blag porast oksitocina.
Prisustvom „hemikalije maženja” može se objasniti zašto igranje sa psom može poboljšati raspoloženje i čak ublažiti simpotme anksioznoisti i depresije – tvrdi Kikusui.
Dvojica naučnika izneli su pretpostavku da je oksitocin mogao odigrati ključnu ulogu u pripitomljavanju vukova i njihovo pretvaranje u domaće pse pre oko 15.000 godina.
„Možda su u toku procesa evolucije, ljudi i psi počeli da dele iste društvene uloge – kao što su kontakt pogledom i gestiukulacija. Upravo zbog toga psi se lako i brzo prilagođavaju ljudskom dsruštvu” – uveren je Kikusui.
Jedno ranije istraživanje pokazalo je da osobe kojima je pojačano dejstvo oksitocina gledaju pravo u oči ličnostima na forografijama – mnogo duže i češće nego osobe kojima je dat placebo.
Ipak, Klajv Vini, profesor psihologije na Univerzitetu Florida u Gejnsevilu, dosta je skeptičan kad je reč o tvrdnji da je oslobođeni oksitocin igrao znajnu ulogu u pripitomljavanju pasa.
„Genetski dokazi pokazuju da su se vukovi pretvorili u pse hiljadama godina pre nego što je zamislivo da je čovek u tom preobraćanju imao bilo kakvu ulogu” - uveren je profesor Vini.
Bilo kako bilo, Vini ne poriče mogućnost da se oksitocinom može objasniti zašto su neki ljudi privrženiji psima-ljubimcima nego porodici.
„Zato se i moglo dogoditi da su neke ekstravagantne ostarele dame svoja imanja i sav novac ostavljale kućnim ljubimcima umesto unucima” – upozorio je on u ustručnoj analizi pod naslovom „Hormoni i ponašanje”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


