Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Penzija za ubicu

Penzija za ubicu
Слика која је шокирала Немачку: тренутак након погибије Бена Онесорга

U ionako usključalu raspravu o slučaju policajca Karla Hajnca Kurasa, koja je bacila u zasenak i tako krupne i važne događaje kao što su obeležavanje 60-godišnjice Savezne Republike Nemačke i izbor šefa države (23. maja), ulje na vatru dolila je „Veltova” vest o njegovoj, za jednog policajca makar visokog ranga, astronomskoj penziji: 5.000 evra mesečno.

Njegovi „parnjaci”, (zaštićeni) državni činovnici iz desetog platnog razreda primaju duplo manji iznos. To je podstaklo pravu lavinu jetkih i gnevnih komentara koji su zapljusnuli onlajn izdanje berlinskog dnevnika, među kojima se našao i poziv „normalnim” penzionerima na – barikade!

Ko je Karl Hajnc Kuras? Reč je o policajcu koji je već jednom, pre četrdeset godina, uskovitlao medijske i političke strasti i presudno uticao na zbivanja u Zapadnoj Nemačkoj i istoriju republike. Mnogi su sada uvereni, posle spektakularnog otkrića koje ga je opet lansiralo u medijsku orbitu, da će taj deo (zapadno)nemačke istorije „morati iznova da se piše”.

Policajac Kuras je 2. juna 1967. godine, iz neposredne blizine, prilikom masovnih demonstracija protiv posete iranskog šaha Reze Pahlavija Berlinu, pucao u potiljak nedužnom studentu Benu Onseorgu. Taj pucanj je uzdrmao i radikalno promenio republiku. Za buntovnu mladež i snažan mirovni i studentski pokret, već radikalizovan Vijetnamskim ratom i američkim ekspanzionizmom, bio je to povod da se ispolji eruptivni gnev protiv „represivne (fašističke) države”.

Ta varnica se prenela i u čuvenu šezdeset osmu i generaciju mladih levičara, čiji je simbol e bio harizmatični Rudi Dučke koji je zahtevao temeljnu promenu sistema. Iz te generacije izdvojiće se jedna militantna struja, koja je poverovala da je promena sistema moguća samo uz pomoć atentata i bombi: rođena je tako čuvena i famozna teroristička organizacija „Frakcija crvene armije” (RAF), čiji su osnivači i predvodnici bili Andreas Bader i Ulrike Majnhof, s čijim pripadnicima će država godinama voditi pravi i krvavi rat.

Mnogi su u ovom trenutku uvereni da bi stvari imale sasvim drugi tok da se tada znalo ono što je minulih dana odjeknulo kao bomba: zapadnoberlinski policajac koji je pucao u studenta Onesorga bio je, i u to vreme, član istočnonemačke Jedinstvene socijalističke (komunističke) partije i – agent tajne službe NDR Štazija!

Policajac Karl Hajnc Kuras je neposredno posle atentata koji je „zapalio” zemlju i pokrenuo nezaustavljivu lavinu protesta – suspendovan. Izveden je pred sud, dva puta, i oba puta, zbog „nedostataka dokaza” (i očigledno moćne državne i policijske zaštite), oslobođen. Nastavio je posao. I napredovao: špijun Štazija se našao u odeljenju koje je bilo zaduženo da Zapadni Berlin štiti od – agenata Štazija!

Odradio je radni vek i zaradio penziju a da niko nije posumnjao u njega i njegovu špijunsku delatnost. Tek nedavno, i sasvim slučajno, jedan istoričar zaposlen u uredu koji čuva arhivu istočnonemačke tajne policije nabasao je na njegov dosije, partijsku knjižicu, potpisanu špijunsku obavezu, beleške o dragocenim informacijama koje je slao i honorarima kojima je za to bio nagrađivan.

Karl Hajnc Kuras je, inače, rođen 1927, na tlu današnje Poljske. I otac mu je bio policajac. U rat je, kao dobrovoljac, otišao 1944. Rusi (Sovjeti) su ga osudili na dvadeset pet godina prinudnog rada. Pušten je posle tri. Postao je policajac u Zapadnom Berlinu. Želeo je, međutim, da to bude – na istočnoj strani. Već pri prvom, tajnom kontaktu, oficiri Štazija su procenili da će više koristiti ako ostane na zapadu i tamo se „bori za ciljeve Nemačke Demokratske Republike”.

Sada se suočava sa gnevnim i zapaljivim reagovanjima. I gotovo osvetničkim zahtevima da se ponovo izvede na sud kako bi se utvrdilo da li je pre četrdeset godina „ubrzavao događaje” kao agent provokator. I da mu se oduzme penzija. On sam mnogo ne haje za sve to. Zna da od suđenja neće biti ništa – dva puta je pravosnažno oslobođen – niti od oduzimanja (pre)visoke penzije. Ne strahuje ni da će mu suditi kao špijunu: to delo je, dvadeset godina posle pada Berlinskog zida, zastarelo.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.