Zločin u sudnici
Kako opisati ubistvo u sudnici u Drezdenu: kao privatnu tragediju, međuetnički incident ili je, zapravo, počeo rat kultura? Preciznog odgovora nema, a ugledni nemački nedeljnik „Cajt” koji je postavio ovo pitanje mogao je svojim čitaocima da ponudi samo nagađanja, dileme i upozorenja.
A sve se dogodilo munjevitom brzinom, tog prepodneva 1. jula. Tužiteljka u privatnoj parnici pokrenutoj zbog nekoliko uvredljivih reči („kurvo”, „muslimančino”, „teroristkinjo“), Egipćanka Marva al Šerbini, trudna i obučena u tradicionalnu muslimansku odeću, krenula je iz sudnice kada se na nju obrušio tuženi – Aleks V. Isukao je nož i, kako je precizno utvrdila istraga, za 32 sekunde čak 18 puta ubo 31-godišnju Marvu. Njen suprug, koji je pokušao da je zaštiti, prošao je bolje – „zaradio” je samo tri uboda.
Dvojica policajaca uleteli su u sudnicu u kojoj je trajao obračun sa zakašnjenjem, ali tada je usledio novi šok. Policajci su upotrebili vatreno oružje, i prvo su pucali u već ranjenog gospodina Šerbinija, najverovatnije zbog njegove tamnije puti, i on je, tom prilikom, opasno povređen.
Marva al Šerbini preminula je u sudnici nekoliko minuta posle napada. Ubica Aleks V. (28), koji je u prapostojbinu došao iz Rusije i za koga se tvrdi da je blizak neonacistima, u zatvoru je i čeka suđenje.
Ubistvo u Drezdenu imalo je čudnu medijsku, a i političku, sudbinu. Pet dana, osim kratke vesti, niko se nije ozbiljnije pozabavio svirepim zločinom. Tek posle žestokih protesta iz muslimanskog sveta – iranski predsednik Ahmadinežad pozvao je, na primer, UN da Nemačkoj, zbog ubistva u Drezdenu, uvedu sankcije – nemački mediji i političari „prepoznali” su zločin i njegove moguće posledice. Pre svega za samu Nemačku u kojoj, prema statističkim podacima, živi oko četiri miliona muslimana.
Većina medija je, međutim, pokušala da drezdenski slučaj objasni nekim starim klišeima: „kakva nesreća”, „jadna žena”, „ubistvo se nije dogodilo u Nemačkoj, već na istoku zemlje” „ubica je došljak iz Rusije, a takvi su skloni nasilju”...
„Tek mali broj novinara, uglavnom stranih korena, razumeo je šta se zaista dogodilo: Marva je prva žrtva antiislamske mržnje u Nemačkoj”, zaključio je s puno gorčine nedeljnik „Cajt”.
Ćutanje nemačkih medija i političara tumačeno je i na drugačiji način.
„Da je ubijena Jevrejka Nemačka bi se okrenula naglavačke“, izjavio je egipatski književnik Ala al Asvani povodom zločina u Drezdenu. „Moj je utisak da je u Nemačkoj veoma raširena mržnja prema islamu. Ljudi koji su ranije bili u potaji rasisti izgubili su u međuvremen u razlog da se kriju.“
Na kraju, svirepo ubistvo u drezdenskoj sudnici nateralo je i nemačke političare da se nekako oglase povodom ove zapaljive teme. I tu se nisu baš proslavili. Konzervativci su, uglavnom, bili škrti na rečima, koristiće uobičajene prigodne fraze. Lider socijaldemokrata Franc Mintefering prisustvovao je u Berlinu ispraćaju posmrtnih ostataka Marve al Šerbini gde je izjavio da bi u Nemačkoj „trebalo zabraniti delovanje desničarskih ekstremista i rasista“.
Sve u svemu, bilo je to više nego nedovoljno, posebno muslimanima u Nemačkoj a i onima u svetu.
„Neophodno je da kancelarka Angela Merkel pošalje jasan signal protiv širenja antiislamske mržnje u Nemačkoj“, smatra Ajman Mazjek, generalni sekretar Centralnog saveta muslimana. „Najbolje bi bilo da se direktno obrati armiji od četiri miliona muslimana.“
U samo predvečerje parlamentarnih izbora u Nemačkoj nerealno je očekivati da Angela Merkel ispuni takva očekivanja muslimanskog sveta. Izgradnja multikulturalnog društva i položaj stranaca isuviše su „klizave” teme da bi se o njima nešto ozbiljnije govorilo dva i po meseca pre izlaska na birališta.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


