Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kriza srušila snove

Kriza srušila snove
Први „Вудсток”, 1969. године, привукао је неочекиван број посетилаца

U su­bo­tu se na­vr­ša­va zna­čaj­na go­di­šnji­ca– če­ti­ri de­ce­ni­je ka­ko je po­čeo fe­sti­val za ko­ji ret­ko ko ne zna, ko­joj god ge­ne­ra­ci­ji da pri­pa­da.

U pi­ta­nju je, na­rav­no, „Vud­stok”. Majkl Leng, je­dan od glav­nih „kri­va­ca” što je ovaj le­gen­dar­ni fe­sti­val uop­šte odr­žan pre 40 go­di­na, imao je am­bi­ci­o­zan plan – že­leo je da ovu go­di­šnji­cu obe­le­ži no­vim „Vud­sto­kom”.

Me­đu­tim, ka­ko stvar­nost če­sto ru­ši sno­ve, ta­ko se de­si­lo i sa nje­go­vim snom o no­vom „Vud­sto­ku”.

Imao je ide­ju da oku­pi sve pre­ži­ve­le uče­sni­ke ovog do­ga­đa­ja iz 1969. go­di­ne, kao i ne­ke od naj­ak­tu­el­ni­jih mu­zič­kih zve­zda da­na­šnji­ce.

Za ovaj po­du­hvat, me­đu­tim, tre­ba­lo mu je de­set mi­li­o­na do­la­ra. Ali, u vre­me kri­ze moć­ni spon­zo­ri, ko­ji bi obez­be­di­li no­vac, ni­su se oda­zva­li i on je pro­šle ne­de­lje sa­op­štio da od obe­le­ža­va­nja če­ti­ri de­ce­ni­je „Vud­sto­ka” ne­ma ni­šta.

Od 15. do 18. av­gu­sta da­le­ke 1969. go­di­ne na se­o­skoj far­mi u Be­te­lu, u dr­ža­vi Nju­jork, odr­žan je fe­sti­val ko­ji je u mu­zič­koj isto­ri­ji ostao za­pi­san kao je­dan od naj­zna­čaj­ni­jih do­ga­đa­ja ika­da odr­ža­nih. Ma­ga­zin „Ro­ling­sto­un” uvr­stio je „Vud­stok” na li­stu 50 do­ga­đa­ja ko­ji su pro­me­ni­li ro­ken­rol.

Tog le­ta 1969. go­di­ne vi­še od 30 iz­vo­đa­ča na­stu­pi­lo je pred go­to­vo po­la mi­li­o­na po­se­ti­la­ca. O zna­ča­ju ove ma­ni­fe­sta­ci­je i no­stal­gi­ji za „Vud­sto­kom” do­volj­no go­vo­ri po­da­tak da je sni­mlje­no vi­še do­ku­men­tar­nih fil­mo­va, na­pi­sa­no ne­ko­li­ko knji­ga, pe­sa­ma, na­pra­vlje­no mno­go iz­lo­žbi, a tek­sto­ve ko­ji iz go­di­ne u go­di­nu iz­la­ze u svet­skoj štam­pi da i ne na­bra­ja­mo.

Sko­ro po­la mi­li­o­na lju­di ko­ji su se to­kom tri, od­no­sno če­ti­ri da­na sli­li u ma­lo me­sto Be­tel, sa sve­ga 3.000 sta­nov­ni­ka, na far­mu Mak­sa Jas­gu­ra, ima­lo je pri­li­ku da na jed­nom me­stu vi­di i ču­je le­gen­dar­ne na­stu­pe Džo­an Bez, „Blood, Swe­at and Te­ars”, Džoa Ko­ke­ra, „Cre­e­den­ce Cle­ar­wa­ter Re­vi­val”, „Crosby, Stills and Nash and Young”, „Gra­te­ful Dead”, Ar­loa Ga­tri­ja, Ti­ma Har­di­na, Ri­či­ja Hej­ven­sa, Dži­mi­ja Hen­drik­sa, „Jef­fer­son Air­pla­ne”, Dže­nis Džo­plin, San­ta­nu, Džo­na Se­ba­sti­ja­na, Ra­vi­ja Šan­ka­ra, sa­stav „Sly and the Fa­mily Sto­ne”, „Ten Years Af­ter”, „Hu”, Džo­ni­ja Vin­te­ra…

A ka­ko je sve po­če­lo? Če­ti­ri čo­ve­ka – Majkl Leng, Džon Ro­berts, Džo­el Ro­zen­man i Ar­ti Kor­nfild, od­go­vor­ni su za odr­ža­va­nje „Vud­sto­ka”. Oni su ima­li ide­ju da na taj na­čin pro­fi­ti­ra­ju. Iako je pr­vo­bit­no bi­lo za­mi­šlje­no da se na­pla­ću­ju kar­te, ubr­zo je or­ga­ni­za­to­ri­ma po­sta­lo ja­sno da će do­ga­đaj pri­vu­ći da­le­ko vi­še lju­di od oče­ki­va­nog bro­ja i „Vud­stok” je pre­ra­stao u ma­sov­ni bes­plat­ni fe­sti­val. Ka­da je na sto­ti­ne hi­lja­da lju­di kre­nu­lo ka Be­te­lu, do­šlo je do ne­za­pam­će­nog sa­o­bra­ćaj­nog ko­lap­sa.

Za ve­ći­nu pri­sut­nih „Vud­stok” je bio pre­lom­ni tre­nu­tak i vr­hu­nac po­kre­ta „de­ca cve­ća” še­zde­se­tih. Ne­ki su se va­lja­li u bla­tu, dru­gi nu­di­ra­li, tre­ći uži­va­li u „le­tu lju­ba­vi” ili mu­zi­ci, ne­ki su kon­zu­mi­ra­li raz­li­či­te nar­ko­ti­ke, a ne­ki su „Vud­stok” shva­ti­li kao je­dan ve­li­ki i neo­bi­čan an­ti­rat­ni pro­test.

(/slika2)Ne tre­ba za­bo­ra­vi­ti da se fe­sti­val odr­ža­vao dok je tra­jao rat u Vi­jet­na­mu i dok je u Ame­ri­ci još uvek bi­lo pro­ble­ma sa ra­snom ne­tr­pe­lji­vo­šću. Baš za­to su uče­sni­ci fe­sti­va­la vr­lo br­zo shva­ti­li da „Vud­stok” po­pri­ma mno­go du­blje zna­če­nje. To me­sta­šce po­sta­lo je ne­ka vr­sta sim­bo­la sve­ga što je dru­ga­či­je – i slo­bo­de, pre sve­ga. A sa no­vo­pro­na­đe­nom slo­bo­dom i ide­a­li­ma do­šla je i dro­ga i slo­bod­na lju­bav.

Po za­vr­šet­ku fe­sti­va­la, Maks Jas­gur, vla­snik far­me na ko­joj je „Vud­stok” odr­žan, re­kao je da je to bio tri­jumf mi­ra i lju­ba­vi.

– Po ugle­du na „Vud­stok”, mo­že­mo da re­ši­mo sve pro­ble­me u Ame­ri­ci sa na­dom u bo­lju i mir­ni­ju bu­duć­nost.

A Dej­vid Kro­zbi, je­dan od uče­sni­ka fe­sti­va­la, re­kao je jed­nom pri­li­kom:

– Ka­da smo do­šli ta­mo, shva­ti­li smo da je to mno­go ve­će ne­go što smo mo­gli da za­mi­sli­mo. Ta­ko ne­što se ni­ka­da do tad ni­je de­si­lo. Opi­sa­ti „Vud­stok” kao „big beng” je sja­jan i ap­so­lut­no ta­čan opis.

I mu­zi­čar San­ta­na se pri­se­ćao svog na­stu­pa na ovom fe­sti­va­lu:

– Bi­lo je ne­ve­ro­vat­no. Ni­ka­da ne­ću za­bo­ra­vi­ti ka­ko je do­bro zvu­ča­la mu­zi­ka ko­ja se od­bi­ja­la o te­la svih pri­sut­nih na po­lju.

Ili, ka­ko je jed­nom iz­ja­vio je­dan od or­ga­ni­za­to­ra fe­sti­va­la: „Ceo svet nas je po­sma­trao i ima­li smo šan­su da po­ka­že­mo svi­ma ka­ko bi bi­lo ka­da bi­smo mi pre­u­ze­li stvar u svo­je ru­ke na ovoj pla­ne­ti.”

Je­le­na Ko­pri­vi­ca

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.