Autor: Zoran Đorđević Komentari 16.07.2026 u 20:00 Ta Amerika Narodi ne zakasne zato što nemaju sat. Zakasne kada vreme mere uspomenama Komentari 18.06.2026 u 20:00 Buntovnik bez razloga Mladi danas izlaze pred institucije tražeći odgovornost, dok njihovi roditelji kod kuće strahuju da će im deca platiti cenu tuđih ambicija Komentari 21.05.2026 u 20:00 Hladna budućnost toplih zabluda Postoji jedna vrsta političke toplote koja narodu kratko prija, a državu dugoročno razara Komentari 16.04.2026 u 20:00 Između nije pravac U miru svi mogu da trguju. U miru svi mogu da razgovaraju sa svima. U miru i neodlučnost ume da liči na sofisticiranost Komentari 21.03.2026 u 20:00 Kako se u doba veštačke istine brani ljudska čast Najopasnija promena našeg vremena nije to što se svet ubrzao, već to što je izgubio svedoke Komentari 21.02.2026 u 21:00 Dosada kao otpor: tajna disciplina slobodnog čoveka Postoji jedan greh našeg vremena koji niko ne priznaje: bojimo se praznine Komentari 17.01.2026 u 20:00 Mir u sefu vremena „Ako je 2026. godina ’pobede’, onda smo već izgubili: vreme je da spor zaključamo u sef, a živote izvučemo iz rovova.” Komentari 20.12.2025 u 20:00 Društvo se leči tačnošću Ne, ne nedostaje nam informacija, nedostaje nam miran oslonac u kojem informacija postaje znanje, a znanje odluka Komentari 22.11.2025 u 22:00 Mali mozak moći: između odanosti i poslušnosti Postoje reči koje u politici zvuče plemenito, a troše se brže nego sitan novac: prijateljstvo, poverenje, odanost, poštenje Komentari 18.10.2025 u 20:00 O pravdi, nepravdi i nadi jednog običnog čoveka Postoji trenutak u danu kad se, između jutarnje kafe i večernjih vesti, čovek zapita: Gde smo to stigli i kuda idemo? Nije to pitanje politike, nego duše. Jer sve što nas danas boli – nepravda, sebičnost, pohlepa, zaborav, nije samo posledica odluka vlasti, već i ogledalo nas samih. Ja, iako sam bio ministar, danas o svemu razmišljam kao običan čovek koji gleda Srbiju iz svog dvorišta, s nadom da će neko danas pružiti ruku umesto prsta i upaliti svetlo tamo gde drugi gase nadu. Naša zemlja je mnogo puta u istoriji bila na raskršću. I gotovo uvek smo birali teži put, ne samo zato što smo hrabri, već zato što nismo umeli drugačije. Srbija je kao stari brod: nosi se s talasima, škripi, ali ne tone. Ipak, svaki put kada pomislim da smo naučili lekciju iz prošlosti, vidim kako