Nedelja, 14.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Amsterdam u euforiji

Amsterdam u euforiji
О толеранцији Холанђана говори и ова зграда у центру Амстердама окићена заставама Холандије али и Шпаније (фото АФП)

Jul mesec, ekstremne vrućine, fudbalska euforija, Holandija je u finalu svetskog prvenstva u fudbalu. Leto i euforija - ima li šta bolje? Za Holandiju nema, nacionalna euforija traje i dalje i trajaće sve dok se svetsko prvenstvo ne završi. Sve dok se nadanja ne pretvore u realnost ili očekivanja pređu u razočarenja. Svakako da do razočarenja neće doći, igrati finale svetskog prvenstva, danas, znači mnogo, uvek je i značilo, biti najbolji u glavnoj sporednoj stvari na svetu nema cenu.

Polufinale: Holandija vs. Urugvaj

Dogovor je pao, nalazimo se na centralnom trgu, nas troje, jedna iz Amerike, jedna iz Irana i ja. Naravno bodrimo Urugvaj iz želje da se manje razvijene zemlje konačno domognu popularnosti, ali ipak šarm igre dovodi do toga da ipak mnogo više skačemo kad je lopta u blizini golmana iz Urugvaja. Trgovi su puni, stranaca naravno, ima i domaćih, koji su pretoplo veče želeli da provedu u gradu. Za vreme poluvremena, masa se okuplja, stranaca je sve više oko nas, najviše Amerikanaca i Srba.

Sa jedne strane dva Amera pričaju sa M. iz Irana o uništavanju srednje klase u svetu. M. mu ponosno odgovara kako je to ovde nevidljivo, toga nema ovde. L iz Amerike, tačnije srednje Amerike priča da je ovo zaista lepo doživeti, divi se svim ovim narandžastim pojavama. Lepo je videti sve ove različite ljude kako se dive jednom timu, pogledaj, ima i Kineza, Arapa, Srba, nas iz Amerike i svi smo ovde da gledamo fudbal. Ameri su oduševljeni slobodom zavijanja hašiša u masi ljudi koji i jedino zure u ogromne tv prijemnike. Zavijanje hašiša u tom trenutku je poput ispijanja piva, dodatni stimulans.

Jedan od Amera mi prilazi, pun pitanja počinje razgovor. Standardni dijalozi, poput odakle ste, čime se bavite, koliko ste uspešni u svom poslu.

Okej, priznajem i odgovaram: Ja sam iz Srbije, prešao sam dvadesetu i ovde sam gde sam. Učinilo mi se da mu nije bilo dovoljno i nastavio je razgovor u maniru ispitivanja i ponavljanja gradiva.

- Srbija je ludilo, čuli smo šta se tamo dešavalo. Nije lako, drago mi je što si pobegao- nastavio je sa svojom pričom, zavijajući hašiš i povremeno bacajući pogled na rezultat nastavio: Tamo se sve i svašta izdešavalo, ne bih to poželeo nikome. Ne znam šta da kažem?

- Sem Avganistanu - dobacio sam slučajno i nastavio da bodrim Vesa ( Vesli Snajdera). Zaćutao je, ustao, pružio ruku i pozdravio se, još jednom je dodao da je srećan što su me „izbavili“ odande, so well Franco good luck, spakovao svoj alat u džep, pozdravio se sa M. i L i krenuo svojim putem.

Sa druge strane su se čule priče o ubistvu Pukanića, o Đinđiću i slavnoj reprezentaciji Srbije koja je, do tad, već bila istorijska, jer vsmo smatrali da su Nemci već osvojili prvenstvo. Bili su podeljeni - neki su bili za Urugvaj, neki za Holandeze kako su ih nazivali kolektivno su analizirali što utakmicu, što trenutno stanje u svetu i naravno domaće teme.

O pedofiliji, i totalnom propadanju jedne zdrave nacije nije bilo reči. Povremeno bih se nasmejao zaključcima jednog momka, koji je surovo realan u jednom trenutku rekao da je pak, snaga reprezentacije u omladinskom fudbalu, a nikako u profiterskoj propagandi pojedinca.

(/slika2)Rezultat je već govorio da je Holandija u finalu.Nadanja su se ostvarila, razočarenja nije bilo, bilo je samo straha od finala. Fudbal je odavno prestao da bude samo sport, a pogotovo u Africi je delovao kao sajam.

Kao što i euforija deluje tako, kao što i Amerikancu deluje da je ludilo nastajalo samom po sebi, tako i nama deluvalo da je u tom trenutku Amsterdam doživljavao ekstazu.

Masa ljudi je slavila prolazak u finale, večeras za vreme finalne utakmice biće još masovnije, za sve koji su kao i uvek su dobrodošli u Amsterdam.

(/slika3)

...

"Nije mi bilo baš najjasnije, pratila sam utakmicu, što su oni amerikanci onako demostrativno otišli?" - upitala me je M. Pogledao sam je i nasmešio se.

L. je uzvratila jasno: "Zar nisi čula da je Franco iz Srbije."

- Ja sam iz Irana, pa? - zasmejala se i nastavila da korača blokiranom ulicom preplavljenom „oranje“ furijom, prolazeći pored zastalih tramvaja koji su bili prazni. I šoferi su slavili....

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.