Poslednji zvižduk
Na pitanje kakvo nam je sudstvo i pravosuđe, najtačnijiodgovor možete da dobijete ako porazgovarate sa građanima ispred,ama baš svakog, suda u Srbiji. Većina je nezadovoljna. Reformske muke našeg sudstva traju, ali i bole, kao i sve porođajne muke.
Niko ne spori da srpsko pravosuđe mora, i to što brže, da se transformiše. Da dokaže da sve kritike nisu baš utemeljene. Da ne vrluda i da ima čvrste zakonske aršine po kojima postupa. Jer, neka suđenja se obave, za nas, meteorskom brzinom, a neka pređu u gnjavažu, nedogled i preispitivanje kolektivne inteligencije naroda.
Na primer, sudski proces nazvan „Indeks“ tapka u mestu. Tri i po godine se razvlači. Slične afere u Hrvatskoj, recimo, otvorene su kasnije od naše a počinioci već odrađuju zatvorske kazne. U Nemačkoj su profesori koji su primali mito da propuste studente, za dva meseca „popili“ drastične kazne. I sam sudija u našoj aferi „Indeks“ priznao je da ne vidi kraj tog otužnog procesa.
Dakle, kako da ubrzamo sudstvo i ujednačimo sudijske aršine. Da „Indeks“ traje manje nego studiranje, da proces protiv novinarke u Nišu ima isti epilog kao proces protiv novinarke u Jagodini ili Beogradu. Jer, reč je o novinarskoj javnoj reči koja nekima smeta, nekima ne. Neke sudije kažnjavaju novinare, drugi ih, za u osnovi iste optužbe, oslobađaju... Zakon o informisanju je „pao” pred ustavnim barijerama a sudije kao da nisu obaveštene o tome.
Presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu od 16 meseci zatvora zbog pretnji jednoj od novinarskih heroina mnogi su u Srbiji pozdravili. Vođa navijača Partizana osuđen je zbog ugrožavanja sigurnosti Brankice Stanković a istovremeno, Apelacioni sud je ukinuo rešenje o odbacivanju optužnice protiv šest navijača i vratio predmet sudu na dalje postupanje. A taj isti Prvi osnovni sud nedavno je zaključio da to nisu pretnje već lične uvrede upućene novinarki, koja sad može, ako hoće, da navijače tuži i da dokazuje da li su ili nisu hteli da je zaplaše, ubiju i slično…
Nacija je kolektivni svedok da vođanavijača nije na stadionu jedini skandirao „otrovna si kao zmija, proći ćeš kao Ćuruvija”,što je tužilaštvo ocenilo kao pretnju sigurnosti novinarki B92.
Njemu je praktično izrečena minimalna kazna jer je za delo za koje je optužen predviđena kazna od jedne do osam godina. U završnoj reči, tužilaštvo je ukazalo na činjenicu da je delo izvršeno na stadionu pred velikim brojem ljudi, što ga čini društveno krajnje opasnim. To su sudije ignorisale. I tako unedogled.
U fudbalskoj utakmici, sudije imaju, i moraju da poštuju, striktna pravila fudbalske igre. Utakmica traje 90 minuta, plus produžetak od nekoliko minuta. Kada bi, u teoriji, naše sudije u togama, sudile fudbalsku utakmicu, bilo bi tu svačega. Produžetak bi bio duži od regularnog toka, lopta u mreži ne bi bila dovoljan dokaz postignutog gola…
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


