Subota, 20.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FILMSKA KRITIKA

Pravi bioskop

Pravi bioskop
Милош Биковић иПетар Стругар у филму „Монтевидео, Бог те видео”

Jedno je sasvim sigurno – glumac Dragan Bjelogrlić se razume u režiju daleko više nego mnogi u fudbal. Čestitam. Pokazao je rediteljsku pismenost i osećaj za detalje. Pronašavši uzore u velikoj televizijskoj baštini koju su stvorili Aleksandar Đorđević, Mihailo Vukobratović i Zdravko Šotra, oslonivši se i na sopstveno veliko televizijsko i filmsko glumačko, pa i producentsko iskustvo, podario je domaćoj publici film „Montevideo, Bog te video”, koji se, u najkraćem, može definisati kao „pravi bioskop”.

Naravno, kako je Bjelogrlićev rediteljski prvenac u redovnu bioskopsku distribuciju ušao prekjuče, rano je prognozirati da li će se u konačnici približiti rekordima koje su svojevremeno postavili filmovi „Zona Zamfirova” i „Ivkova slava” Zdravka Šotre. Sigurno je, međutim, da „Montevideo” ima sve potencijale da se u ovakvu vrstu trke upusti.

Jer, reč je ovde o filmu pozitivne energije, za svačiji ukus i za sve uzraste. O lepoj, romantičnoj i komičnoj priči zasnovanoj na istinitim fudbalsko-istorijskim događajima i ličnostima, o filmu u kojem je prilično uspešno rekonstruisana jedna epoha, u kojem nema agresije i nasilja (vrlo malo je i psovki) niti krvi na i oko fudbalskog terena, već je sport u njemu viteško nadmetanje. Ovo je i film sa lepim, mladim, umivenim i lepo vaspitanim junacima koji poštuju kanone pristojnog ponašanja i osnovne moralne vrednosti (u tom smislu je čak i edukativan). Konačno, ovo je i dovoljno „domoljubiv” film da mu neće odoleti ni najveći „veliki Srbi” na planeti.

Glavna tema prvog i drugog filma (u nastanku), kao i petnaestodelne televizijske serije koja će se jednog dana pojaviti, kao što je već dobro poznato javnosti, jeste istorijski uspeh jugoslovenske reprezentacije u Montevideu 1930. godine (sastavljene isključivo od srpskih igrača), osvajanje trećeg mesta na Prvom svetskom prvenstvu u fudbalu, kao i ličnosti mladih fudbalera Blagoje-Moše Marjanovića i Aleksandra Tirnanića-Tirketa koji su postali i ostali jedne od najmarkantnijih figura u istoriji našeg fudbala.

To je tema i istoimene knjige Vladimira Stankovića,prema kojoj je Srđan Dragojević pisao scenario,uz uočljivu asistenciju Ratka Božića i intervencije samog Bjelogrlića, koji je čvrst oslonac imao i u autorskom delu ekipe: scenografu, arhitekti Nemanji Petroviću, kostimografu Dragici Laušević, montažerima Marku Glušcu i Dejanu Uroševiću i,naravno, u direktoru fotografije Goranu Volareviću (muzika: „Magnifico”).

Bjelogrlićevo rediteljsko pismo bliskije je televizijskom nego filmskom izrazu, film negde u drugom delu čak povremeno gubi i ritam (da je nešto kraći bio bi bolji), međutim to previše ne kvari sveukupni povoljan utisak o filmu. Mnogo više od režije ili istančanog estetskog ukusa direktora fotografije Volarevića, pažnju u njemu privlače glumci, a naročito plejada naše glumačke mladosti predvođena izvanrednim, prirodnim i maksimalno uverljivim Milošem Bikovićem (znamo to lice iz serije „Bela lađa” i komičnog horor studentskog filma „Puls” u kojem igra uz Vesnu Trivalić). Čistota i spontanost s kojom je on na svojim plećima izneo glavni filmski lik – legendarnog Čuburca Aleksandra Tirnanića-Tirketa, za dugo je pamćenje.

Uz Bikovića, rame uz rame,stoji i mladi Petar Strugar (pravi šmeker u liku šmekera i fudbalskog virtuoza Moše Marjanovića), a tu su, uočljivi, pamtljivi, talentovani i funkcionalni još i Viktor Savić (Milutin Ivković-Milutinac, komunista u povoju), Aleksandar Radojičić (Mikica Arsenijević-Balerina), Andrija Kuzmanović, Uroš Jovičić, Nenad Heraković, Ivan Zekić... i dve filmske lepotice Danina Jeftić i Nina Janković. Tu je i ono čudo od deteta – rođeni glumac Predrag Vasić („Sveti Georgije ubiva aždahu”, „Šišanje”), u ulozi malog Stanoja iz čije se vizure zapravo i prati ovaj film, kojem je dovoljno da se pojavi na velikom platnu, raširi oči i sve mu veruješ.

Za smeh, šalu, ali i za mentalitetske odrednice ovog našeg naroda, zaduženi su „čuburski mapetovci” – Branimir Brstina,kao brica Boca,i Mima Karadžić, kao kafedžija Rajko, koji zajedno, u tandemu, proizvode šalu i smeh koji ima terapeutsko dejstvo na gledaoca.

Glumaca u filmu „Montevideo, Bog te video” ima čitava vojska i ta vojska ga drži i brani čak i u trenucima kada on pomalo posustaje (dobar rad sa glumcima Bjelogrliću). I upravo tu negde je glavna snaga ovog filma u kojem je u Beogradu tridesetih godina prošlog veka bilo kao usred Pariza. Pa čak i da tako nikada nije bilo, lepo je videti. Barem ponekad, na filmu.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.