Mun na čelu UN
SER RIČARD DANAT, načelnik Generalštaba britanskih oružanih snaga svojim intervjuom londonskom "Dejli mejlu" izazvao je dilemu da li u najstarijoj svetskoj demokratiji postoji civilna kontrola vojske? Jer, britanski je general doveo u ozbiljnu sumnju razloge daljeg boravka britanskih trupa u Iraku, a nešto ranije slično je izjavio i za prisustvo britanske armije u Avganistanu. Ministarstvo odbrane u Londonu diskretno se ograđuje od načelnika Generalštaba, političari kažu "da je ovo slučaj bez presedana", opozicija poziva vladu da sasluša ono što govori prvi oficir vojske, dok premijer Toni Bler mudro ćuti. Zasad. Posle svega što je doživeo u poslednje dve godine samo mu još nedostaje i svađa sa generalima.
Mi u Srbiji toliko pričamo o civilnoj kontroli vojske, kad ono tamo, upravo u zemlji čiji vojni model želimo da usvojimo za našu vojsku, načelnik Generalštaba dovodi u pitanje odluke vlade. Ili je nešto trulo u državi Danskoj, ili da mi Britancima predložimo naš model srpske vojske i odnosa vojnici – političari. Zapravo, svi britanski generali koji su boravili na ovom području, od Majkla Rouza do generala Majkla Džeksona i Ričarda Danata, vrhunski su profesionalci, uvek su bili korektni u odnosu na Srbe, pošteni i iskreni u iznošenju svojih stavova bez obzira kako će to uticati na njihove karijere. Jer, stvari koje su funkcionisale u Bosni i na Kosmetu ne funkcionišu automatski i u Iraku i Avganistanu. Naivno je verovati da će mladi oficiri britanske i američke vojske biti u stanju da manipulišu i nadmudre avganistanske i iračke gospodare rata. Gospodari rata će uvek biti uspešniji u svojoj sopstvenoj igri. Amerika i Britanija morale bi da promene pravila igre, one to ne čine i izazovi su sve teži.
HOĆE LI POSLE ATOMSKE BOMBE PJONGJANGA 21. vek biti i američki vek? Iako su se u SAD odmah javili i oni koji sumnjaju da je u pitanju bio severnokorejski blef, odnosno da je Pjongjang detonirao ogromnu količinu visokobrizantnog eksploziva da bi simulirao atomsku eksploziju, jer je ona bila male snage i nije zabeležena radijacija u atmosferi, Rusi su potvrdili da je zaista reč o podzemnoj nuklearnoj probi. Naime, treba čitati memoare nekadašnjih sovjetskih atomskih stručnjaka, gde oni kažu da i pored svih proračuna, elektronike i računara nikada nisu uspeli tačno da pogode koju će snagu imati atomska bomba koju testiraju. Kada su Nikiti Hruščovu, koji je svojevremeno prisustvovao probi, rekli da će hidrogenska bomba koju upravo testiraju na poligonu Novaja zemlja imati snagu od 50 megatona, lider sovjetske partije i države bio je iznenađen kada mu je posle saopšteno da je ona imala snagu od 70 megatona.
"Otkud takva velika razlika?", čudio se Hruščov.
"Niko nije savršen, pa ni bomba", dobio je odgovor.
Kao što se ne može kompjuterski tačno proigravati, ili simulirati nuklearni rat, tako ni snagu atomske bombe još nije moguće apsolutno tačno predvideti, odstupanja plus, minus su moguća. Što se tiče radijacije, Severnokorejci očito su dobro uredili svoj podzemni nuklearni poligon. Amerikanci valjda nisu očekivali da Pjongjang sam sebe kontaminira.
Posle severnokorejske bombe američka politička debata ovih dana je, zapravo, debata između džefersonijanaca, džeksonijanaca, vilsonijanaca i hamiltonijanaca. Još dominiraju liberalni vilsonijanci i socijalno-konzervativni "neovilsonijanci", koji su u intervencionalizmu Vudroa Vilsona pronašli opravdanje za projektovanje američke moći i, kako neki u Vašingtonu ipak priznaju, razlog za "dobroćudnu hegemoniju". Kako je to svojevremeno rekla Medlin Olbrajt, liberalni vilsonijanac, Amerikanci "vide dalje, jer stoje više". Henri Lus, jedan od vodećih novinara "Tajma", "Lajfa" i časopisa "Forčn" u njihovim najslavnijim danima još je davno napisao "da Amerikanci treba da rade na tome da postanu vredni, prihvatajući sudbinu služenja". Razlika između njegovog eseja i današnje američke debate o ulozi SAD u svetu jeste razlika između ideje u njenoj nevinosti i dekadencije te ideje. Onda i sada implicitna je pretpostavka da su Amerikanci "narod proviđenja". Tu ideju će 21. vek ozbiljno i testirati. Kao bombu...
MARTI AHTISARI NIJE DOBIO NOBELOVU NAGRADU za mir. Južnokorejski šef diplomatije Ban Ki-Mun izabran je za novog generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Srbi se raduju, Severnokorejci brinu. Ali, Severnokorejci imaju bombu, a Srbi je nemaju. Osim ako i Nobelovu nagradu ne smatramo bombom, jer Nobel je postao Nobel zahvaljujući eksplozivu. Što bi značilo da i Srbi na neki način upravljaju bombom. Ahtisari je prva žrtva...Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


