Sve duži redovi pred "narodnim kazanom"
Niš – Uz bogato zaleđe, pre svega uz rodnu poljoprivredu, ali i sa velikim brojem uspešnih industrijskih preduzeća i kolektiva, Niš je doskora važio za razvijeni centar Srbije. I, svakako, bio u vrhu liste srpskih i, ne baš tako davno, jugoslovenskih gradova – po visini zarada i životnom standardu stanovnika. Sada je socijalna slika u gradu na Nišavi potpuno izmenjena. Danas se u Nišu sve teže živi.
Odavno ne rade, ili postoje samo na papiru i preživljavaju veoma teške godine, nekadašnji nosioci razvoja celog ovog kraja na jugu i jugoistoku Srbije – Elektronska i Mašinska industrija, tekstilni gigant Niteks, Industrija guma "Vulkan" i mnogi drugi... Za to vreme, na tržištu rada je oko 40.000 nezaposlenih, među kojima i znatan broj onih sa fakultetskom diplomom, koji traže i nadaju se poslu, kojeg je pak sve manje. Radno mesto, odavno je situacija u Nišu takva, prava je "premija".
Celokupnu "socijalnu sliku" u Nišu dopunjuje i neskrivena zebnja mnogih koji još imaju radna mesta, ali su u neizvesnosti posle privatizacije nekadašnjih društvenih i javnih preduzeća. Strepnja za egzistenciju primetna je među zaposlenima u Fabrici pumpi "Jastrebac". Preduzeće je prodato prošle jeseni, ali se od tada novi vlasnik nije ni pojavio. U međuvremenu, minimum rada, koji se održava tek toliko da fabrika ne bi stala, ne obezbeđuje egzistenciju zaposlenima. Isto ili slično je i u nakada velikom hotelsko-turističkom preduzeću Srbijaturist, koje je bilo prodato, ali je privatizacija, zbog neispunjenja obaveza novog vlasnika, poništena.
Objekti zvrje prazni, u njima se ne radi, a ponovni početak od nule je posut trnjem i bremenit preprekama. Radnici jedva preživljavaju, sa zaradama se kasni i odavno su ispod proseka – ne samo na nivou Srbije, već i regije. Na "minimalcu" je i veliki broj onih koji rade. Mnogi od njih štrajkovima pokušavaju da ostvare svoja prava kod novih poslodavaca, posebno onih koji ne poštuju obaveze iz kupoprodajnih ugovora.
Gradski budžet je opterećen brojem od preko 12.000 socijalnih slučajeva, iz porodica koje su najviše materijalno ugrožene na području grada. U isto vreme, veliki broj siromašnih pomoć traži i od niškog Crvenog krsta, gde nam je sekretar Stojan Prokopović rekao:
– Nastojimo da pomognemo socijalno ugroženima, najviše na planu obezbeđenja zdravstvene nege, lečenja i nabavke lekova. U ovom trenutku, dobro je organizovana saradnja sa gradskom opštinom Medijana, koja godišnje izdvaja oko pet miliona dinara za najnužije potrebe materijalno slabostojećih.
Narodne kuhinje u Nišu svakodnevno dobijaju nove abonente i sve je više onih koji preživljavaju jedino pored narodnog kazana. Ispred Centra za socijalni rad u redovima se čeka za materijalnu pomoć, a rad "na crno poprima sve veće razmere. U Nišu decenijama postoji ilegalna berza rada, nedaleko od Železničke stanice i poznate "pirotske rampe". Među onima koji nude svoje usluge, a uglavnom se radi o fizičkim poslovima, poslednjih godina je mnogo Nišlija koji su doskora imali dobra radna mesta i redovne zarade. Slična je situacija i na niškim "buvljacima", koje u gradu zovu otvorenim tržnim centrima. Nije nikakva novina da se među zakupcima i vlasnicima tezgi sreću diplomirani ekonomisti, inženjeri pa čak i profesori...
– Privatni poslodavci za rad u buticima, marketima, kafićima i agencijama za nekretnine, na primer, plaćaju najviše sto evra, ili oko 8.000 dinara mesečno. Meni i suprugu bilo je lakše da zakupimo tezgu na pijaci i na njoj prodajemo tekstil, košulje, pantalone i drugo. On nabavlja robu, putuje, ja prodajem. Teže je nego prethodnih godina, ali bolje nego kod privatnika – ispričala nam je Nišlijka Slađana Kostić.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


