Nedelja, 05.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

„Fi­ća” se voli, ostalo se vozi

„Fi­ća” se voli, ostalo se vozi
(Фото Д. Ђусић)

Tra­di­ci­o­nal­ni „Fi­ća” fest odr­žan je 22. put u Kra­gu­jev­cu na Vi­dov­dan. Udru­že­nje lju­bi­te­lja „fi­ća” i Grad­ska tu­ri­stič­ka or­ga­ni­za­ci­ja, pod slo­ga­nom „’Fi­ća’ se vo­li, osta­lo se vo­zi”, or­ga­ni­zo­va­li su i ove go­di­ne ma­ni­fe­sta­ci­ju ko­ja oku­plja vla­sni­ke i lju­bi­te­lje „fi­ća” iz ce­le Sr­bi­je, kao i sa pro­sto­ra biv­še Ju­go­sla­vi­je.

Zva­nič­no otva­ra­nje i pr­vi deo sku­pa odr­ža­ni su u Ve­li­kom par­ku, gde su po­se­ti­o­ci ima­li pri­li­ku da raz­gle­da­ju, fo­to­gra­fi­šu, uži­va­ju u no­stal­gi­ji, ali i da se uve­re u vo­zno sta­nje sa­ču­va­nih pri­me­ra­ka pr­vog ju­go­slo­ven­skog na­rod­nog auta, od ko­jih su ne­ki sta­ri­ji od šest de­ce­ni­ja.

Or­ga­ni­za­to­ri su po­ru­či­li da je za­do­volj­stvo što iz go­di­ne u go­di­nu kra­gu­je­vač­ki „Fi­ća fest” pri­vla­či sve vi­še po­se­ti­la­ca svih ge­ne­ra­ci­ja, ne sa­mo iz gra­da do­ma­ći­na već i iz na­še ze­mlje i re­gi­o­na. Ta­ko je ove go­di­ne, osim iz Sr­bi­je, bi­lo uče­sni­ka iz Se­ver­ne Ma­ke­do­ni­je, Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne, Cr­ne Go­re i Ne­mač­ke. Za­hva­lju­ju­ći Udru­že­nju lju­bi­te­lja „fi­ća”, na ovaj na­čin ču­va se od za­bo­ra­va auto­mo­bil ko­ji je obe­le­žio jed­nu epo­hu i po­stao je­dan od sim­bo­la Kra­gu­jev­ca.

„Že­lja nas iz Udru­že­nja, osno­va­nog 2004. go­di­ne, je­ste da se ’fi­ća’ sa­ču­va od za­bo­ra­va, da se vo­zi na­šim uli­ca­ma i pu­te­vi­ma i bu­de tač­ka spa­ja­nja lju­di i skla­pa­nja no­vih pri­ja­telj­sta­va. Ta­ko­đe, ve­li­ka nam je že­lja da tu na­šu lju­bav pre­ne­se­mo na mla­đe ge­ne­ra­ci­je, na da­na­šnje de­ča­ke i de­voj­či­ce, da i oni na­sta­ve da ču­va­ju uspo­me­ne na ’fi­ću’. Za­to smo ove go­di­ne na sku­pu iz­lo­ži­li je­dan ori­gi­nal­ni mo­tor ’za­sta­ve 750’, ka­ko bi mla­di mo­gli da vi­de šta po­kre­će na­šeg ’fi­ću’”, ka­že Vla­di­mir To­šić, pred­sed­nik Udru­že­nja lju­bi­te­lja „fi­ća” iz Kra­gu­jev­ca.

Iz Đev­đe­li­je u Se­ver­noj Ma­ke­do­ni­ji svog ze­le­nog le­po­ta­na do­ve­zla je Lji­lja­na Mic­kov­ska. Njen „fi­ća” pro­iz­ve­den je 1974. go­di­ne, a iz­gle­da kao da je tek si­šao sa tra­ke. Ona ka­že da je, ne­ka­da sa su­pru­gom i si­nom, pro­la­zi­la či­ta­vom biv­šom Ju­go­sla­vi­jom.

„Da­nas, ka­da njih vi­še ne­ma, uz po­moć maj­sto­ra i pri­ja­te­lja odr­ža­vam na­šeg ’fi­ću’. Sa njim i da­lje sti­žem svu­da, kao ne­ka­da. Idem na sku­po­ve po Sr­bi­ji i dru­gim kra­je­vi­ma, jer ta­mo sre­ćem pri­ja­te­lje, po­zna­ni­ke, upo­zna­jem no­ve lju­de. Za­i­sta, to su div­na pri­ja­telj­stva i pre­le­pa dru­že­nja, gde god da se sku­pi­mo”, ka­že Lji­lja­na.

Kra­gu­jev­ča­nin Dra­gan Sre­te­no­vić sa po­no­som vo­zi i po­ka­zu­je svog „fi­ću”, ko­ji ima rav­no 60 go­di­na. U pi­ta­nju je ra­ni mo­del, ta­ko­zva­ni kon­traš, či­ja se vra­ta otva­ra­ju na­pred, su­prot­no od ka­sni­jih mo­de­la i da­na­šnjih auto­mo­bi­la.

„Ovaj auto ni­kad ni­je re­sta­u­ri­ran kom­plet­no, osim re­dov­nog odr­ža­va­nja i neo­p­hod­ne za­me­ne de­lo­va, ta­ko da je mno­go to­ga na nje­mu u fa­brič­kom sta­nju. Ja sam ga ku­pio pre 15 go­di­na od pr­vog vla­sni­ka iz Lo­zni­ce. Auto je ga­ra­ži­ran, ne vo­zi se pu­no, odr­ža­va se do­bro, pa za­to ova­ko do­bro iz­gle­da. Ina­če, ja sam ne­ka­da vo­zio ’fi­ću’, ob­u­ča­vao se i po­la­gao vo­žnju na ’fi­ći’, a vo­zio sam i auto-tr­ke u na­ci­o­nal­noj kla­si od 1980. do 1985. go­di­ne. Na sta­zi u Sla­von­skoj Po­že­gi do­sti­za­li smo i 170 ki­lo­me­ta­ra na sat”, s po­no­som se se­ća Sre­te­no­vić i is­ti­če da ovaj auto, jed­no­stav­no, ima du­šu. On do­da­je da se u nje­go­voj po­ro­di­ci lju­bav pre­ma „fi­ći” pre­no­si i na mla­đe ge­ne­ra­ci­je.

„Ja sam re­šio da svo­jim unu­ci­ma i unu­ka­ma na­ba­vim i sre­dim po jed­nog ’kon­tra­ša’ i to će sva­ko­me od njih da bu­de po­klon od me­ne lič­no”, do­da­je po­no­sni de­da.

I ni­je to je­di­na po­ro­di­ca u ko­joj se lju­bav pre­ma ovom kult­nom auto­mo­bi­lu od ma­lih no­gu pre­no­si na naj­mla­đe. Na jed­nom cr­ve­nom le­po pi­še ko se u nje­mu vo­zi: „An­drej i An­đel­ka u ’fi­ći’”. Otac ovo dvo­je ma­li­ša­na Ni­ko­la Ste­pić iz Krup­nja ka­že da, iako su još ma­li, sin­čić i ćer­ki­ca obo­ža­va­ju da pu­tu­ju „fi­ćom”. Do­da­je da ne­de­ljom oba­ve­zno idu na tu­re, pre­la­ze­ći od 300 do 500 ki­lo­me­ta­ra, do ra­znih me­sta u Sr­bi­ji.

„Kod me­ne lju­bav pre­ma ’fi­ći’ tra­je odav­no, kad smo još kao klin­ci ’kra­li’ od de­de na­šeg dru­ga­ra ’fi­ću’ i vo­zi­li se po kra­ju. Ovaj auto ku­pio sam pre se­dam go­di­na i sre­dio ga, ofar­bao u cr­ve­no. Ne­ke stva­ri mo­gu sam da ura­dim, ali bez do­brih maj­sto­ra kao što su De­ki iz Šap­ca i Ču­pa iz Uži­ca, ni­šta ne bi bi­lo”, ka­že Ste­pić i pod­se­ća da se i u Krup­nju već ne­ko­li­ko go­di­na uspe­šno or­ga­ni­zu­ju „Fi­ći­ja­de”.

Vla­sni­ci „fi­ća” pri­zna­ju da ni­je la­ko, pa ni jef­ti­no, odr­ža­va­nje nji­ho­vih me­tal­nih lju­bi­ma­ca. Sna­la­ze se ka­ko zna­ju, naj­če­šće pre­ko lič­nih po­znan­sta­va i kon­ta­ka­ta na dru­štve­nim mre­ža­ma. Vr­lo su so­li­dar­ni i če­sto raz­me­nju­ju de­lo­ve, a sprem­ni su da po­mog­nu sva­kom vla­sni­ku „fi­će” da što po­volj­ni­je pro­na­đe deo ko­ji mu je po­tre­ban ili maj­sto­ra ko­ji mo­že po­u­zda­no da re­ši pro­blem.

U gru­pi uče­sni­ka kra­gu­je­vač­kog „Fi­ća fe­sta” iz Aran­đe­lov­ca je i Mak­sim No­vo­vić, ko­ji ka­že da i eki­pa lju­bi­te­lja „fi­ća” iz gra­da pod Bu­ku­ljom or­ga­ni­zu­je su­sre­te i dru­že­nja ove vr­ste. Lju­bav pre­ma „fi­ći” po­ve­zu­je sa de­tinj­stvom, ka­da se ovim ma­li­ša­nom, do­bro na­to­va­re­nim, pu­to­va­lo svu­da, a naj­u­pe­ča­tlji­vi­ji su bi­li po­ro­dič­ni od­la­sci na mo­re.

Ina­če, „auto­mo­bil ko­ji je mo­to­ri­zo­vao Ju­go­sla­vi­ju” pro­iz­vo­dio se u kra­gu­je­vač­koj fa­bri­ci „Za­sta­va” od 1955. do 1985. go­di­ne, a za to vre­me sa tra­ka je si­šlo sko­ro mi­li­on pri­me­ra­ka „fi­će”. Pod zva­nič­nim na­zi­vom „za­sta­va 750” iz­vo­zio se u 35 ze­ma­lja ši­rom sve­ta, a da­nas pred­sta­vlja ne­pro­la­zni sim­bol jed­nog vre­me­na, no­stal­gi­je i ra­sta ži­vot­nog stan­dar­da u po­sle­rat­noj Ju­go­sla­vi­ji.

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.