Isterivanje na čistac
Pozivanjem Amerike u Azerbejdžan, u Gabalu, Moskva nudi Vašingtonu pogodnost koje će uskoro verovatno biti lišena – u zamenu za istočnu Evropu bez oružja, nešto što je već nepovratno izgubila. Reč je, dabome, o radaru na južnom Kavkazu, koji ,,vidi i osluškuje" prostor južne hemisfere, ,,od Kine do Afrike", te svakako i Bliski istok. U razgovoru s predsednikom Bušom (nedavno u Nemačkoj) predsednik Rusije Putin ponudio je da se uređaj svrsta u američki sistem antiraketne odbrane Evrope ,,od Irana". Zauzvrat, SAD bi odustale od izgradnje takvog sistema u Češkoj i Poljskoj – i to bi Rusima omogućilo da ne razmišljaju o razmeštaju sopstvenog ofanzivnog oružja duž granica prema Evropi.
Radar u Gabali potiče iz vremena SSSR. Uključen je u prsten stanica ranog upozorenja na eventualni raketni napad. Ali posle SSSR-a, ,,Gabala" je vlasništvo Azerbejdžana, prepušteno Moskvi u zakup. Pravo Rusije na korišćenje stanice ističe 2012, uz sasvim neznatne izglede da bude obnovljeno.
Kao i Gruzija, njegov kavkaski politički saveznik i sused, i Azerbejdžan teži članstvu u NATO-u. Ne računa na zajednicu s Rusijom. Pojedinost da Rusija već sprema ,,rezervni položaj", možda na manje povoljnom mestu ali kod sebe, u Krasnodarskom kraju, dovoljno ukazuje na oročenost njenog ostanka u ,,Gabali".
Dakle, ruska ponuda u većoj meri je stvar predsednika Alijeva, nego Kremlja. A kada bi, u nekom manje verovatnom raspletu bila prihvaćena, onako kako je rečena, neokrnjeno, podrazumevala bi pravo Moskve da se i dalje pita o stvarima u bivšoj sovjetskoj zoni Evrope. Otvorila bi put obnovi razgovora o sferama uticaja (bezbednosti) verovatno na štetu integracije kontinenta.
Ipak, sa stanovišta Rusije, predlog Kremlja nije bez smisla. Naprotiv, lukav je. Uzevši da je ono što SAD javno tvrde tobože tačno – da je cilj američkog antiraketnog sistema u Poljskoj i Češkoj zaštita Evrope od raketnog napada Irana, Severne Koreje ili nekog sličnog režima, Moskva će najverovatnije prisiliti Vašington da na kraju ,,pokaže karte". Dovešće Ameriku u situaciju da prizna da se ,,štit" u Evropi planira zapravo zbog Rusije.
U svakom drugom slučaju, ruski poziv da se "Gabala" (uz saglasnost Azerbejdžana) koristi zajednički, morao bi biti prihvaćen. Bez dodataka. A oni se već sada nagoveštavaju – na primer, izjavama da eventualna saradnja s Rusima ,,ne podrazumeva" odustajanje od sistema u Češkoj i Poljskoj.
U Nemačkoj, Buš je bio zatečen. O tome su mnogo govorili i njegova (reklo bi se) zbunjenost i Putinovo likovanje. Rekao je da je ruska ideja ,,interesantna" i da zahteva razjašnjavanje, te će se sve to što je ponuđeno doneti za sto daljih razgovora političara i vojnika dveju strana. Potrebno je videti da li se misli na isto.
To, da li se misli na isto, i jeste međutim težište ruske zamisli. Ukoliko je u pitanju Iran, ,,Gabala" bolje ,,pokriva" prostor potencijalne opasnosti. Radar postavljen u Češkoj ne bi, na primer, ,,video" početni stupanj lansiranja rakete, mada je to faza ranjivosti projektila.
Radar u Azerbejdžanu ,,vidi" sve, pa to pridodaje argument Putinu kada tvrdi da je opasnost napada Evrope iz Irana ,,nepostojeća". S Kavkaza se prati, ne samo lansiranje ,,opasnih", nego već i isprobavanje raketa. Vašingtonu će, prema tome, u svakoj varijanti ostati da objašnjava, a čemu uz takve mogućnosti još i radar u Češkoj? I to je to što je Moskvi ovim potrebno – računajući da će možda mobilisati protivnike Bušovog ekspanzionizma prema Rusiji, pre svega u Americi. Taj brod samo posada može skrenuti sa kursa.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


