Šalterdžije
Država, koja nije u stanju da naplati svoje prihode od poreza, doprinosa i struje, preko TV pretplate do komunalnih i drugih usluga, zaslužuje da ode u bankrot. I Srbija klizi u tom smeru.
Ne samo zato što troši više nego što ima, već, pre svega, što joj je, leva, prihodna strana budžeta u debelom minusu.
A šta to govori? Da poreznici ne rade svoj posao kako valja, ma koliko se hvalili svojim uspesima, a da država svojim merama prinude nije sposobna da privredu i građane natera na ono što se zove – elementarna poreska disciplina.
Kod nas je, da li samo od turskog vakta, vrhunsko umeće i stvar ličnog prestiža, izigrati državu i izbeći da joj platiš porez. U svetu, ne tako dalekom od nas, ljudi dokazuju svoj status u društvu i visinom plaćenih poreza. Mi utajama.
Ima, naravno, i u tom svetu onih koji rade drugačije, ali to je već svet kriminala, a ne pravilo ponašanja. I ta činjenica nikome od nas nije nepoznata. Nepoznato je, međutim, zbog čega naši poreznici nisu vispreniji i efikasniji.
Zašto, recimo, a to dokazuje podatak iz aktuelne skupštinske rasprave o setu novih poreskih zakona, polovina nekretnina u Srbiji nije oporezovana. Ona, dakle, za poreznike – ne postoji.
Po poslednjem popisu stanovnika i stanova, kuća, utvrđeno je da je mnogo više stambenih jedinica nego što se procenjivalo. Čiji je posao da to registruje? Pa poreske administracije. Nikoga drugog.
I još jedan bitan detalj. Ministarstvo finansija slavodobitno nas izveštava o izlasku Srbije iz recesije. O impozantnom rastu industrijske proizvodnje. Vrtoglavom skoku izvoza. Bravo. A gde su porezi?
Zbog čega opada prihod od PDV? Utaje? Krađe? Nije li i to posao istog tog ministarstva i njegove poreske administracije? Jeste. Naravno. Neko, dakle, ne radi svoj posao kako valja i plaćen je više nego što zaslužuje.
Još jedan primer. Potpisnik ovih redova ima kućerak od 50 kvadrata negde u Šumadiji. Kvalifikovan je kao vikendica. Prijavljen.
I? Stiže poresko rešenje na 7.200 dinara. Taman koliko i porez na stan od 85 kvadrata u Beogradu. Obrazloženje, da se „kuće za odmor” osetno više oporezuju, kao luksuz, nije presudno za ovu priču. To, verovatno, tako treba da bude. I neka je.
A šta je bitno? Da ogroman broj ljudi u Srbiji nije prijavio svoje kućerke, kuće i kućerine. Oni za poreznike ne postoje.
Zašto? Šalterdžije u poreskim područnim jedinicama nisu izašle iz svojih busija da na terenu vide šta ko poseduje i da li to vredi poreza. Ne. Oni čekaju da im „stranka” dođe na noge. E, pa neće. I zašto bi? Da bi bili „odrani” na šalteru? Ne. Hvala lepo. I ljudi ćute.
Pošto poreska administracija ne radi ono što joj je posao „stradaju” revnosni i odgovorni. Oni moraju da plate i za one koji ne postoje u evidencijama.
A da ih ima u kompjuterima porezi bi, verovatno, mogli biti manji zbog većeg obuhvata, ali to iziskuje mnogo više organizovanog truda na koji mi nismo spremni ili sposobni. Svejedno.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


