Teov teatar

"Teatar" prema "Britanikinoj" definiciji znači "izvođenje dramske predstave sa ciljem da se prikaže ili stvori spektakl". "Teo" je drugo "ime" Miloša Teodosića, koje se ređe koristi u javnosti, a češće u domaćim novinarskim krugovima, jer nadimci nekako uvek dobro dođu u stvaranju lika glavnog junaka. "Teov teatar" je "izvođenje košarkaške predstave sa ciljem da se na originalan način zadovolji i najprobirljivija publika i uzgred ostvari pobeda".

U sadašnjeoj eri tegova, šablona i suvih brojki sve je manje virtuoza zbog kojih publika dolazi na borilišta, pa zato pojava lepršavog Teodosića – koji ne može da se nadmeće sa svojim vršnjacima u dizanju iz "benča" niti može da se pohvali da sve trenerove ideje sprovodi u delo – podseća na zatureni recept po kojem je jugoslovenska košarka stigla na svetski vrh, a mogao bi da bude i putokaz za preporod srpske košarke.

Kao i mnoge junake i ovog je nepravda učinila jačim: prošlog leta nije pozvan u reprezentaciju a sada se vratio u nju kao vođa. Treneri koji su proteklih dana bili u Novoj Gorici i Gorici, bilo kao učesnici ili posmatrači, jednodušni su da on ima sve odlike lidera, dok ga je žiri izabrao za najboljeg. Biti dobar vođa znači pre svega – donositi najbolje odluke u tren oka – što je on uglavnom činio. Događalo se da ishitreno "opali", da "ne ispoštuje akciju", ali umesto samokontrole i sticanja kredita za novi pokušaj, njegova drskost i zadivljujuća hladnokrvnost vodile su ga u nove prodore i rafalnu paljbu koja je odmah bacala u senku neuspešne "eksperimente".