Ponedeljak, 29.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ispunjen zavet užičkog učitelja

Ispunjen zavet užičkog učitelja

Uži­ce – U Ve­li­kom ra­tu otadž­bi­nu Sr­bi­ju mno­gi su oruž­jem bra­ni­li, a sa­mo ret­ki to rat­no do­ba pe­rom opi­si­va­li. Jed­nom dnev­nič­kom za­pi­su iz tog vre­me­na, neo­bič­nom za ta­kve pri­li­ke, va­lja­lo je da če­ka bez­ma­lo ceo vek da bi se u knji­gu pre­to­čio i do či­ta­la­ca do­šao.

Sa­da, kad je pred jav­no­šću ovaj „Dnev­nik“ Je­vre­ma Ča­ka­re­vi­ća, ne­gda­šnjeg uči­te­lja užič­kog ko­ji je od 1859. do 1939. go­di­ne ži­veo, tim štam­pa­njem že­lja pi­šče­va je is­pu­nje­na. Da se ona ostva­ri po­bri­nu­li su se Je­vre­mo­vi unu­ci: Ne­da i Mla­den Ča­ka­re­vi­ći i Lju­bi­ša Ja­njić, te pri­re­đi­vač ove upra­vo ob­ja­vlje­ne knji­ge Mi­lo­rad Iskrin, po­zna­ti užič­ki isto­ri­čar.
Je­vre­ma Ča­ka­re­vi­ća, ugled­nog uči­te­lja i da­ro­vi­tog pi­sca, oca de­ve­to­ro de­ce, zbi­va­nja Ve­li­kog ra­ta od­ve­la su da­le­ko od užič­kog kra­ja. U već po­znim go­di­na­ma kre­nuo je s ko­lo­nom srp­ske voj­ske ka ju­gu, pro­šao al­ban­sku gol­go­tu, pa je iz Dra­ča sa srp­skim đa­ci­ma upu­ćen u Fran­cu­sku. Po­šav­ši iz Sr­bi­je, no­vem­bra 1915, po­čeo je ured­no da vo­di dnev­nič­ke be­le­ške, s na­me­rom da do­ži­vlje­no za­pi­su­je sve do po­vrat­ka u otadž­bi­nu.

Od ukup­no če­ti­ri, sa­ču­va­ne su tri sve­ske Je­vre­mo­vih za­pi­sa (pr­va, o pre­la­sku Al­ba­ni­je i pu­tu u Fran­cu­sku, ne­gde je iz­gu­blje­na). Do de­ta­lja, na­rod­nim je­zi­kom pi­sa­ne, pri­ka­zu­ju pe­ri­od nje­go­vog bo­rav­ka u iz­be­gli­štvu u Fran­cu­skoj, od kra­ja 1916. do za­vr­šet­ka ra­ta 1918. go­di­ne. A s ja­sno is­pi­sa­nom že­ljom auto­ra da dnev­nik ugle­da sve­tlost da­na: „Ja sam to­li­ko upra­vo ču­da vi­deo da mi na­vr­lo sve u gla­vu, pa ne znam šta ću pre da na­pi­šem, već ću bez re­da pi­sa­ti šta mi do­đe do uma. Pa ako da­de Bog te se vra­tim u Sr­bi­ju on­da ću sre­đi­va­ti, ako li ne do­đem on­da nek sre­de moj si­no­vi i štam­pa­ju knji­ži­cu za naš na­rod“, pi­sao je tih rat­nih go­di­na ovaj uči­telj, ko­ji se u otadž­bi­nu po­sle ra­ta vra­tio, ali ni­je do­če­kao da knji­ga od dnev­ni­ka po­sta­ne. To će se, za­slu­gom unu­ka, tek 2014. go­di­ne do­go­di­ti.

U sa­ču­va­nim Je­vre­mo­vim za­pi­si­ma sa­mo frag­men­tar­no či­ta­ju se rat­na stra­da­nja kroz ko­ja je pro­šao, a naj­ve­ći deo dnev­ni­ka je iz sva­ko­dne­vi­ce ži­vo­ta u Fran­cu­skoj. I to s ni­zom za­pa­ža­nja o ono­me ka­ko ži­ve lju­di u toj raz­vi­je­noj ze­mlji, da bi nje­na is­ku­stva u ta­da za­o­sta­loj Sr­bi­ji mo­gla da se pri­me­ne. Pi­še on sa Kor­zi­ke, iz Ni­ce i Pa­ri­za o sve­mu, za­ni­mlji­vo i pit­ko, kao pre­po­ru­ku svom na­ro­du: od to­ga ka­ko Fran­cuz ob­ra­đu­je vi­no­grad da mu do­bro ra­đa, u ko­je do­ba za­se­ja­va ži­to i po­vr­će, ko­li­ko i šta je­de, ka­ko hra­ni svi­nje, šta či­ni da mu se ov­ce jag­nje dva pu­ta u go­di­ni, kad i ka­ko se ku­pa, ka­ko par­ko­ve ure­đu­je, pa i o spre­ma­nju je­la i po­sla­sti­ca, svad­be­nim obi­ča­ji­ma, mo­ra­lu raz­vi­je­nog sve­ta, grad­nji ku­ća i ku­pa­ti­la, ku­li na či­jem vr­hu je be­žič­na te­le­gra­fi­ja i sva­če­mu dru­gom.

„Ja sam čo­vek prak­ti­čan, sklon da što oči­ma vi­dim to i ru­ka­ma stvo­rim, što se ti­če po­ljo­pri­vre­de, ne­kih za­na­ta, ono­ga što na­šem se­lja­ku tre­ba. To je kod me­ne otu­da što sam još od­ma­le­na te stva­ri vo­leo i ra­dio. Sa­mo sam ra­dio pri­mi­tiv­no, a tre­ba usa­vr­ša­va­ti, ra­di­ti na bo­lji, lep­ši i lak­ši na­čin. I ono što je zgod­no i po­god­no za naš za­vi­čaj, to u na­rod tre­ba pre­ne­ti“, pi­še Ča­ka­re­vić.

Kad je jed­nom kod fran­cu­ske po­ro­di­ce ru­čao ovo je za­pi­sao: „Ko­li­ko su ti lju­di ume­re­ni u je­lu, ja bih se smeo po­u­zda­ti da bi s jed­nim Uži­ča­ni­nom, pa bi­lo ko­jim, po­jeo sva ova je­la o jed­nom obro­ku što smo ov­de svo še­sto­ro ru­ča­li. I se­tih se Nje­go­ša: ’Po tri ure li­ži do­klen ru­čaj’, ama Nje­go­ša osra­mo­ti nje­go­vo ple­me“, pi­še Je­vrem. Gle­dao je pa­žnju Fran­cu­za pre­ma psi­ma, ču­dio se ka­ko „te­ste­ra stru­že ka­men“ i tram­vaj elek­trič­ni ide du­plim ko­lo­se­kom, pri­me­tio da vi­no pi­ju s vo­dom ali „pi­ja­na Kor­zi­kan­ca za se­dam me­se­ci ni­sam vi­deo“.

Za svo­je su­na­rod­ni­ke Sr­be iz te dr­ža­ve je 1917. za­pi­si­vao ka­ko su sve uli­ce u Ni­ci as­fal­ti­ra­ne i da je „fran­cu­ski ko­či­jaš čist kao kod nas či­nov­nik. Čak i ko­pi­tu konj­sku na­ma­že cr­nom bo­jom, a ja ne­ću svo­ju šti­klu da ofik­sam“. Ali umeo je oštro i da kri­ti­ku­je po­je­di­ne Fran­cu­ze tr­gov­ce sprem­ne i da od njih Sr­ba iz­be­gli­ca uzmu „cr­no is­pod nok­ta“, za­tim nji­ho­ve „pod­va­la­dži­je za vi­no“ ko­je sa­mo ne­što mu­lja­ju i pre­si­pa­ju, pre­te­ra­nu šte­dlji­vost „ka­kvu ni kod Cin­ca­ra vi­deo ni­sam“, sprem­nost na pre­va­re i la­ži da bi do nov­ca do­šli („za mar­jaš bi se ubi­li“), kat­kad i bez­o­se­ćaj­nost za pat­nje dru­gih...

Pri­re­đi­vač Mi­lo­rad Iskrin je za­dr­žao stil­sko-je­zič­ke oso­be­no­sti Ča­ka­re­vi­će­vog ru­ko­pi­sa, na­vo­de­ći da se sa vre­men­ske dis­tan­ce od jed­nog ve­ka ovaj dnev­nik či­ta kao šti­vo u ko­me se ne be­le­že krup­ni do­ga­đa­ji, već ni­zom de­ta­lja pri­ka­zu­je sva­ko­dnev­ni ži­vot ze­mlje ko­ja je bi­la na vi­šem eko­nom­skom i kul­tur­nom ni­vou. – Iz za­pi­sa se vi­di ka­ko su na­ši lju­di još pre jed­nog ve­ka upo­zna­va­li ume­ća i ka­rak­ter stra­na­ca te to po­re­di­li s na­šim po­seb­no­sti­ma, što se ni da­nas ni­je bit­ni­je iz­me­ni­lo – ka­že Iskrin.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.