Mišljenje u stranu

Glavni razlog zbog kojeg su se ljudi nametnuli kao dominantna vrsta na planeti, iako nisu ni najsnažniji, niti su opremljeni kandžama i velikim zubima, jeste ljudska inteligencija. Razvoj velikog mozga omogućio je ljudima mentalne sposobnosti koje im daju prednost nad ostalim vrstama. Ljudska sposobnost mišljenja i razmišljanja omogućuje nam da ostvarujemo svoje ciljeve na način koji je najprikladniji situaciji.

Edvard de Bono utvrdio je da postoje dva načina na koje ljudi razmišljaju, a koje je nazvao linearno mišljenje i mišljenje u stranu ili lateralno mišljenje. On je pokazao da oba načina imaju svoju svrhu, tako da oba treba negovati, a deci pomoći da razviju oba načina.

Linearno mišljenje je ono koje nam omogućuje da logično razmišljamo kako bismo, na primer, rešili neki problem ili neki matematički zadatak. Posle definisanja problema, primenjujemo logička pravila kako bismo pravilno izveli neki zaključak. U tome pomaže ako svoje misli stavljamo na papir.

Linearno mišljenje je u osnovi onoga što zovemo razum. Ono što treba znati jeste da se deca ne rađaju sa sposobnošću linearnog mišljenja, već da se ono razvija tokom odrastanja. Veština linearnog mišljenja uči se u većini predmeta u školi. Kako je za puni razvoj ovog mišljenja potrebno da osoba razmišlja u pojmovima, rečima, a ne u slikama, smatra se da mladi tek posle 14. godine mogu da ovladaju ovom veštinom.

Lateralno mišljenje je mišljenje u slikama ili predstavama. Osoba pomisli na jednu sliku, koja u njenu svest „dozove” neku drugu sliku, a ona „dozove” neku treću, itd. Ovo „dozivanje” mentalnih slika nije slučajno, već postoji sistem asocijacija koji ne možemo da predvidimo. Ljudi najbolje misle na ovaj način kada su opušteni i kada prepuštaju nesvesnom delu uma da se bavi nekim problemom.

Glavna dobit od „mišljenja u stranu” jeste nastanak nečega novog. Osoba koja ovako razmišlja može u svojoj svesti povezati na novi način predstave koje nikada ranije nisu bile povezane. Zato je lateralno mišljenje mentalna osnova kreativnosti.

Sva deca imaju urođenu sposobnost da lateralno misle, a mi kao roditelji, škola i društvo učimo ih da misle racionalno, to jest linearno. To nosi opasnost da potcenjujemo i potiskujemo lateralno mišljenje kod dece i mladih, čime nesvesno gušimo njihovu kreativnost i duhovitost. Idealno je da osoba ima dobro razvijene sposobnosti logičkog linearnog mišljenja, ali i lateralnog mišljenja. Takva osoba dobro koristi i levu i desnu hemisferu mozga. I zato treba razvijati linearno mišljenje, ali treba negovati i lateralno mišljenje našeg „unutrašnjeg deteta”, jer je ono osnova stvaralaštva, duhovitosti i igre.