Daleko u tuđini
Zrak željene slobode
Čiji svaki udah reže i boli
Samoća koja se uvukla u kosti
Kasno shvataš da nisi to ti.
Identitet izgubljen,
Imenom stranac zauvijek
A i od rodne zemlje
Odviklo te vrijeme.
Ni lijevo ni desno
Nemaš svoje mjesto
Od jutra do mraka radiš
Tugu da zaboraviš.
Stižu i prve sijede
A strahovi ne blijede
Želja sve jača
Vrisnuo bi, ali nemaš više glasa.
Sinovi rastu
Tvoj jezik maternjim ne zovu
Oni su rođeni i pripadaju tu
Gde se ti osećaš kao u kavezu.
Daleko u tuđini
Nikad ne možeš biti svoj
Gdje su ti stari otac i mater
Tamo je jedini dom.
Vedrana Vesković, Čezena, Italija
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


