Junačka poruka
što golotinjom i burama rađa,
zalivi ovi gnezda naših lađa,
punih ponosa i pučinskih vuka!
Ostrva ova zmajišta su zmaja,
čiji ognjevi, kao sunca jarka,
pališe krila lavu svetog Marka,
kad god halapljiv prohte okršaja!
Ovo su sela mrkih galijota
s miškama poput munja od oblaka;
ovo kućišta kosmatih Morlaka,
čiji žulj znači duždeva sramota!
Tuđinče, ko te u kraj ovaj zvaše?
Ovde kam svaki ljut je i vidovit,
put, bogaz svaki od žala halovit!
Ovde val ima žubor reči naše!
Brdima, poljem, uz Ravne Kotare,
kud k’o oblaci zloslutni se skiću
pesme o Jankoviću, Smiljaniću,
beli se orli jate i krstare!
– Pođi, i zbogom!... A kad u domaju svoju
na lađi gvozdenoga boka
stigneš i sretneš dva majčina oka
gde od radosti ovlažena sjaju,
seti se u vrh da grkog Jadrana
mnoga te majka ojađena kune,
da grđe neg tvoj Udes će da grune
naša istarska bez prebola rana
Zadar
(Politika, 18. aprila 1920. godine)
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


