Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
RAZGOVOR NEDELjE: OLIVER STOUN, filmski reditelj

Devet susreta sa Snoudenom

Ne mogu da verujem vladi SAD, NSA, CIA, Ef-Bi-Aju i holivudskim studijima koji su u vlasništvu korporacija, a sasvim sigurno se ne može verovati ni američkim medijima
Devet susreta sa Snoudenom
Оливер Стоун у Сан Себастијану поводом промоције филма „Сноуден” (Фото: Каталог 64. Сан Себастијан филмског фестивала)

64. SAN SE­BA­STI­JAN

San Se­ba­sti­jan – To­li­ko sam ko­ri­snih stva­ri na­u­či­la to­kom pro­jek­ci­je fil­ma „Sno­u­den” Oli­ve­ra Sto­u­na. Jed­na od njih je – uko­li­ko po­že­li­te da s ne­kim po­ne­što u taj­no­sti po­pri­ča­te, za­tvo­ri­te te­le­fo­ne u ne­u­klju­če­nu mi­kro­ta­la­snu rer­nu. Dru­ga – ni slu­čaj­no se ne pre­svla­či­te u ho­tel­skoj so­bi a da pret­hod­no ni­ste uga­si­li sva sve­tla, te­le­vi­zor i kom­pju­ter. Ve­li­ki brat sve ču­je i sve vi­di. I sve o va­ma skla­di­šti. Baš sve! I ne­moj­te da po­sle is­pad­ne da to ni­ste zna­li.

Le­gen­dar­ni ame­rič­ki sce­na­ri­sta, re­di­telj i pro­du­cent Oli­ver Sto­un, tro­stru­ki oska­ro­vac, za­po­čeo je u San Se­ba­sti­ja­nu di­na­mič­nu evrop­sku tur­ne­ju bi­o­graf­skog fil­ma o Edvar­du Sno­u­de­nu, naj­tra­že­ni­jem be­gun­cu na sve­tu i naj­po­zna­ti­jem „zvi­žda­ču” ko­ji je jav­no ot­krio svu moć ame­rič­kog pro­gra­ma za glo­bal­ni nad­zor.

Film „Sno­u­den” u be­o­grad­ske bi­o­sko­pe sti­že već 29. sep­tem­bra, za­hva­lju­ju­ći di­stri­bu­ter­skoj ku­ći „Ta­ra­ma­unt film”.

U raz­go­vo­ru za „Po­li­ti­ku” Oli­ver Sto­un ka­že da i da­lje ka­te­go­rič­no od­bi­ja ta­ko­zva­nu neo­p­hod­nost po­sto­ja­nja špi­jun­skog pro­gra­ma za glo­bal­ni nad­zor i da je pro­tiv to­ga da se „u ime ra­ta pro­tiv te­ro­ri­zma žr­tvu­ju slo­bo­da i pri­vat­nost lju­di”. Ne že­lim ta­kvu vr­stu za­šti­te, iz­ja­vio je u San Se­ba­sti­ja­nu Sto­un, do­da­ju­ći po­sle pro­jek­ci­je fil­ma i da po­sto­ja­nje i moć ame­rič­kog pro­gra­ma o ko­jem je sve­tu „zvi­ždao” Sno­u­den sma­tra „sa­mrt­nim zvo­nom istin­skoj slo­bo­di”.

On je bio ve­o­ma ka­te­go­ri­čan i o to­me da ne žr­tvu­ju slo­bo­de da za­šti­te lju­de u ime ra­ta pro­tiv te­ro­ri­zma. „Ovo je sa­mrt­no zvo­no istin­skoj slo­bo­di. Ne že­lim ta­kvu vr­stu za­šti­te.”

Za­što je ve­ći deo fil­ma sni­mljen u Ne­mač­koj, a ne kod ku­će?

Za­to što je ta­ko bi­lo si­gur­ni­je. Ne­mač­ka je dr­ža­va ko­ja je sna­žno pro­tiv nad­zo­ra ka­kav spro­vo­de SAD i zbog sop­stve­ne pro­šlo­sti. Kad smo po­če­li rad na fil­mu još je sve ve­za­no za Sno­u­de­na bi­lo ve­o­ma sve­že i pri­lič­no stra­šno. U Ame­ri­ci su lju­di go­vo­ri­li gro­zne stva­ri o nje­mu, re­ak­ci­je su bi­le hi­ste­rič­ne, mr­žnja pre­ma nje­mu kao iz­daj­ni­ku na­ci­je i „ru­skom i ki­ne­skom špi­ju­nu” bi­la je ogrom­na. U ta­kvoj at­mos­fe­ri si­gur­no da ne bih mo­gao da sni­mam film o nje­mu kod ku­će. Pre­vi­še je lju­di ta­da bi­lo pro­tiv nje­ga.

A sa­da?

Sa­da je ne­što vi­še pri­ja­telj­skih gla­so­va ne­go pre. Te 2014, kad smo po­če­li rad na fil­mu, u SAD je vi­še od 60 od­sto an­ke­ti­ra­nih bi­lo pro­tiv Sno­u­de­na. U Ne­mač­koj je kli­ma bi­la znat­no po­volj­ni­ja.

U raz­go­vo­ru po­sle va­šeg do­ku­men­tar­ca „Ne­is­pri­ča­na isto­ri­ja Sje­di­nje­nih Dr­ža­va” re­kli ste mi da Sno­u­de­na sma­tra­te he­ro­jem, ali u fil­mu „Sno­u­den” ga ne por­tre­ti­še­te kao he­ro­ja, već kao mla­di­ća, ame­rič­kog pa­tri­o­tu s pro­bu­đe­nom sa­ve­šću?

Za me­ne je Sno­u­den he­roj, jer smo, za­hva­lju­ju­ći nje­mu, ot­kri­li taj­ne ko­je se ti­ču svih nas, taj­ne snim­ke ko­je se ja­vlja­ju od 2003. go­di­ne. Tre­ba raz­mo­tri­ti sve što su pri­slu­ški­va­njem i in­ter­net špi­ju­ni­ra­njem ot­kri­le taj­ne slu­žbe, ka­ko bi se za­u­sta­vi­lo pri­su­stvo Ve­li­kog bra­ta. Evro­pa i dru­ge ze­mlje ne či­ne ni­šta da po­mog­nu Sno­u­de­nu iz stra­ha od SAD.

Ta is­tra­ži­va­nja i raz­go­vo­ri pod­ra­zu­me­va­li su i čak de­vet va­ših su­sre­ta sa Sno­u­de­nom u Mo­skvi?

Da, tač­no je, de­vet. A zna­te za­što? Za­to što ne mo­gu da ve­ru­jem u vla­du SAD. Ne mo­že­te ve­ro­va­ti NSA, CIA, Ef-Bi-Aju, ni­ti ho­li­vud­skim stu­di­ji­ma ko­ji su u vla­sni­štvu kor­po­ra­ci­ja na če­lu s advo­ka­ti­ma, ni­ti se sa­svim si­gur­no mo­že ve­ro­va­ti ame­rič­kim me­di­ji­ma. Za­to mi je bi­lo po­treb­no da lič­no raz­go­va­ram sa Sno­u­de­nom, da od nje­ga ču­jem nje­go­vu ži­vot­nu pri­ču, nje­go­ve mo­ti­ve za iz­la­zak u jav­nost s ta­ko va­žnom či­nje­ni­com da je zbog ame­rič­kih pro­gra­ma pra­će­nja čo­ve­čan­stvo iz­gu­bi­lo pra­vo na pri­vat­nost.

Ne­mo­gu­će je da sve po­me­nu­te slu­žbe i in­sti­tu­ci­je ni­su bi­le oba­ve­šte­ne o to­me šta sni­ma­te i ku­da se kre­će­te? Ose­ća­li ste pri­ti­ske?

Si­gur­no je da se sve zna­lo, ali ni­sam ose­ćao ni­ka­kve pri­ti­ske. Bi­lo bi glu­po da nas NSA na­pad­ne ili spre­ča­va u ra­du, jer bi im se to obi­lo o gla­vu. Do­du­še, mi smo pre­u­ze­li sve me­re pre­do­stro­žno­sti, po­čev­ši od to­ga da je sce­na­rio bio ko­di­ran, da se o Sno­u­de­nu ni­je raz­go­va­ra­lo pre­ko te­le­fo­na ili imej­la.

Ni­je vam pr­vi put da se ba­vi­te kon­tro­verz­nim te­ma­ma, da vas ve­li­ki stu­di­ji od­bi­ja­ju, na­vi­kli ste valj­da na to?

Da, ali je film o Sno­u­de­nu, osim fi­zič­kih iza­zo­va, zah­te­vao i do­bru dra­ma­ti­za­ci­ju. Že­leo sam da to bu­de tri­ler, a pri­ča o kom­pju­te­ri­ma, ši­fri­ra­nju, o čo­ve­ku ko­ji je ce­le da­ne i no­ći pro­vo­dio pred kom­pju­ter­skim ekra­nom, mo­gla je la­ko da se pre­tvo­ri u pu­ku do­sa­du. S dru­ge stra­ne, že­leo sam se kroz film ka­že isti­na i po­ka­že sva re­al­nost ono­ga što se do­go­di­lo, a ne ne­ka na­uč­na fan­ta­sti­ka. Sno­u­den je to­kom ka­ri­je­re ra­dio na tri raz­li­či­ta me­sta, pa je i to do­dat­no kom­pli­ko­va­lo sa­mu po­stav­ku sce­na­ri­ja, ko­ji smo če­sto me­nja­li u ho­du.

Sno­u­den vam je da­vao ne­ke sa­ve­te?

Je­ste, u smi­slu da je mno­go po­mo­gao kod teh­nič­kih stva­ri, kom­pju­ter­skog je­zi­ka, ali je do­bro raz­u­meo i da film zah­te­va dra­mu i dram­ski ob­lik za sve te stva­ri ko­ji­ma se on ba­vio. Znao je da mi na ne­ki vi­zu­el­no pri­hva­tljiv na­čin mo­ra­mo da­ti sli­ku o to­me šta sve kom­pju­ter mo­že i ka­ko se uz po­moć kom­pju­te­ra ula­zi i u naj­in­tim­ni­je de­lo­ve na­ših ži­vo­ta.

U fil­mu je ja­sno pri­ka­za­no da je Edvard Sno­u­den ve­li­ki pa­tri­o­ta?

On i je­ste ve­li­ki pa­tri­o­ta, ko­ji ap­so­lut­no ve­ru­je u Ustav Sje­di­nje­nih Ame­rič­kih Dr­ža­va, a ne agen­ci­ja­ma ka­kve su CIA ili NSA, za ko­je je ra­dio. Ni­kad ni­je pre­stao da bu­de lo­ja­lan svo­joj ze­mlji i Usta­vu SAD i to je ono što je u slu­ča­ju Sno­u­de­na ap­so­lut­no tač­no.

U iz­grad­nji dra­ma­ti­za­ci­je do­bar deo pri­če oslo­ni­li ste na Sno­u­de­nov pri­vat­ni ži­vot i nje­go­vu du­gu i čvr­stu ve­zu s de­voj­kom Lind­zi?

Tač­no, osim što po­ka­zu­je­mo nje­go­vo na­pre­do­va­nje u oba­ve­štaj­noj za­jed­ni­ci, raz­li­či­te po­slo­ve u ko­ji­ma je bio eks­pert za glo­bal­ni nad­zor i sve što je on ja­sno vi­deo u tim svo­jim po­slo­vi­ma, što ga je i uža­snu­lo, na­me­ra je i bi­la da po­ka­že­mo da je Sno­u­den imao i ima i pri­vat­ni ži­vot, de­se­to­go­di­šnju ve­zu s de­voj­kom ko­ja mu je uvek bi­la ver­na. Ve­li­ki aspekt nje­go­ve pri­če je­ste upra­vo nji­ho­va ve­za, nji­hov od­nos u ko­jem že­na zna da je njen mu­ška­rac pun taj­ni, ali ne zna ni­ti na­slu­ću­je bi­lo ko­ju od njih.

Za­ni­mljiv deo Sno­u­de­no­ve film­ske bi­o­gra­fi­je je­ste i nje­gov epi­lep­tič­ni na­pad?

Sno­u­den je do­bio epi­lep­si­ju, a pr­vi na­pad mu je i po­ka­zao da ži­vot ima gra­ni­ce i da je i on sam, iako još ve­o­ma mlad, ipak sa­mo smr­tan. Mi­slim da ga je upra­vo taj na­pad ne­gde i osve­stio. Film pra­ti de­vet go­di­na nje­go­vog ži­vo­ta, od nje­go­ve 20. pa do 29. go­di­ne. Pra­ti mla­dog čo­ve­ka ko­ji se sve to vre­me bo­ri da za­dr­ži du­šu.

Za­ni­mlji­vo je i to što vi­di­mo i nje­go­vo i va­še raz­o­ča­ra­nje u Oba­mu?

Raz­o­ča­ran sam Oba­mom. Gla­sao sam za nje­ga, a sa­da ga pre­zi­rem jer je deo ame­rič­ke im­pe­ri­je. Mi­slio sam da je za­i­sta hteo da do­ne­se ne­ki vid ru­zvel­tov­skih re­for­mi u si­ste­mu, ali ni­je mo­gao, ni­je imao hra­bro­sti. Ni­je do­neo pro­me­ne, već je sa­mo na­sta­vio isto­ve­tan vid špi­ju­ni­ra­nja sve­ta ko­ji je za­po­čeo Buš mla­đi. Ovo je za­pra­vo če­tvr­ti Bu­šov man­dat. Ume­sto bri­ge o ozbilj­nim pro­ble­mi­ma, o eko­no­mi­ji, Oba­ma se bri­ne šta će Sno­u­den re­ći, a ne go­vo­ri o skan­da­lu pri­slu­ški­va­nja i us­po­sta­vlja­nju pre­se­da­na ko­ji ni­kad ne­će ne­sta­ti, već će Ve­li­ki brat tra­ja­ti.

O Bu­šu mla­đem ste sni­mi­li film „W”, s njim ste išli i u ško­lu?

Ne se­ćam ga se iz tog pe­ri­o­da, br­zo sam na­pu­stio Jejl, jer se ni­sam do­bro ose­ćao u okru­že­nju „de­ča­ka iz do­brih po­ro­di­ca” ko­ji su se mo­ta­li oko­lo s ve­o­ma lo­šim oce­na­ma, a je­dan od njih je čak po­stao pred­sed­nik.

Uvek ste bi­li bun­tov­nik, iz bun­tov­ni­štva ste oti­šli i u Vi­jet­nam?

Mo­ji ro­di­te­lji su se raz­ve­li dok sam bio de­te i stal­no sam zbog to­ga bio u po­tra­zi za po­ro­di­com, iz­la­zom, smi­slom ži­vo­ta... Moj otac je bio be­san zbog mog na­pu­šta­nja fa­kul­te­ta ko­ji je de­be­lo pla­tio, a ja sam is­pao ne­za­hva­lan, i to mi je pre­ba­ci­vao. Da­nas ga raz­u­mem, ali ta­da sam bio ve­o­ma di­vlje i lju­to de­te. Mi­slio sam da ću od­la­skom u Vi­jet­nam­ski rat uči­ni­ti pra­vu stvar.

Ima­te dve rat­ne ra­ne, traj­ne po­sle­di­ce i dva or­de­na?

Imao sam sre­će jer sam iz­vu­kao ži­vu gla­vu. Či­nje­ni­ca da sam oti­šao u rat i pre­ži­veo ga pro­me­ni­la je moj ži­vot, do­ne­la no­vi smi­sao i ener­gi­ju. Po po­vrat­ku sam od­lu­čio da odem u Nju­jork i upi­šem film­sku ško­lu iako sam bio mno­go sta­ri­ji od osta­lih stu­de­na­ta u kla­si Mar­ti­na Skor­se­zea. Na­pi­sao sam 11 sce­na­ri­ja za dru­ge re­di­te­lje, a kao sce­na­ri­sta sam pro­šao ne­za­pa­že­no. A on­da se do­go­di­la 1978. i moj pr­vi uspeh: Oskar za sce­na­rio fil­ma „Po­noć­ni eks­pres”. Va­žan po­mak po­sle se­dam go­di­na ve­ge­ti­ra­nja.

Žan Lik Go­dar če­sto je go­vo­rio da je sva­ki film po­li­tič­ki?

I je­ste, on je u pra­vu. Ali, ako gle­da­o­cu po­ka­zu­je­te po­li­tič­ki pro­ces ka­ko ne­ko po­sta­je kon­gre­smen, on će za­spa­ti od do­sa­de. „Nik­son” je bio moj naj­po­li­tič­ki­ji film, a ono što sam ura­dio u fil­mu „W” sa­bra­no je u sce­ni od 11 mi­nu­ta, kroz raz­go­vor u jed­noj so­bi to­kom ko­jeg je pre­do­če­na sve­u­kup­na po­li­ti­ka SAD. Iz te sce­ne mo­gu­će je spo­zna­ti ka­kvo smo mi car­stvo po­sta­li i da Ame­ri­ka i da­lje ima svoj dom po ce­lom sve­tu. U fil­mu „Sno­u­den” ja­sno je na ko­je sve na­či­ne taj glo­bal­ni dom da­nas funk­ci­o­ni­še.

 

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.