Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Desna skretanja

Hoćemo li ostati na putu modernosti ili se vraćamo u haos nacionalizma i plemenskih predrasuda

Pre neki dan bila je proslava školske slave Svetoga Save i godišnjica smrti Srđana Aleksića, koje uvek padaju na isti dan, pošto je Srđan, izubijan kundacima nedelju dana ranije, preminuo 27. januara 1993. Poginuo je tako što je branio svog prijatelja Bošnjaka koga su maltretirala četvorica vojnika koji su bili Srbi, isto kao i Srđan, ali su se okrenuli od svoje prvotne žrtve i na smrt prebili Srđana. Sumnjam da je u nekoj školi u Srbiji u okviru programa ove godine pomenut Srđan Aleksić, koji, kako čujem, nema ni obeležje u rodnom Trebinju, u kome se i odigrao događaj koji se završio njegovom smrću.

A prilika je bila dobra, jer je u današnjem vremenu teško zamisliti primer postupka koji bi bio više hristolik, nego onaj koji je uradio Srđan Aleksić. Jer, hrišćanstvo nije samo patrijarhalna kultura, molitva, odlazak u crkvu, hrišćanstvo je i mogućnost da, kada svi žele da kamenuju nekoga, odbijemo da se tome pridružimo, i umesto toga doprinesemo da se kamenovanje ne izvrši. Za odlazak u raj ovakva dela čine se važnija od mehaničkog povratka u prošlost patrijarhalne kulture pod izgovorom tradicije i prošlosti.

S tim da smo od prošlosti izabrali samo jedan uski deo iz koga su isključene tipično moderne vrednosti, kojih je bilo i u našoj istoriji. Nisam siguran koliko je to pametna politika – vi možete da zemlju vratite u srednji vek, ali pošto je sada ipak 21. vek ne možete da sprečite da se mnogi odsele iz te srednjovekovne zemlje.

Nije za utehu to što su moderne vrednosti i na drugim meridijanima ugrožene. Ono što u svojoj prvoj nedelji na novom poslu radi novi američki predsednik Donald Tramp u velikoj meri liči na osvetu modernom načinu mišljenja u ime neke, takođe mutne, patrijarhalne prošlosti. Entuzijazam s kojim je Tramp pozdravio ,,bregzit“ i čak pozvao i druge zemlje da slede primer Britanije pokazuje kako je malo toj vrsti politike stalo do EU i svega što je ona simbolizovala. Neka skupina država se odrekla svog suvereniteta u ime zajedništva, jedinstvenog tržišta i slobode kretanja? Kome još treba tako nešto: rešenje je, kako reče i britanska premijerka Tereza Mej, da svaka država može da vodi svoju imigracionu politiku. Šta je stvorilo tu ogromnu želju za emigracijom iz Afrike i sa Bliskog istoka i imigracijom u razvijene zemlje Evrope niko ne pominje. Da to nije možda sebičnost razvijenih zemalja koja je dopustila da se razorni ratovi vode praktično na čitavom Bliskom istoku? Dok tih ratova nije bilo, podrazumevalo se da je svaka od evropskih zemalja ili i same SAD bile slobodne da broj imigranata odrede prema svojim potrebama. Međutim, sad su u prilici da to čine pod pritiskom. Da li je rešenje u tome da SAD zabrane ulaz državljanima praktično svih zemalja s kojima su u hladnom ratu ili su ih nedavno bombardovale? To rešenje je praktično kapitulacija normalnosti pred politikom koja je slepa za vlastite posledice i koja bi pre žrtvovala sve tekovine modernosti nego priznala da se politika mora promeniti. To je ista dilema pred kojom su se nalazili levi pokreti tamo gde ih još ima: da li biti protiv birokratije EU jer se izrodila u servis neoliberalnog poretka, pa tako ići naruku onima koji bi razgradili stvarnu EU baš zbog njenih ranijih „levih“ dostignuća – slobode kretanja i države blagostanja?

Drugim rečima, hoćemo li da ostanemo na putu modernosti ili ćemo da se vratimo u haos nacionalizma i plemenskih predrasuda? Iz nekog razloga, trenutne vlasti u Srbiji malo računaju s modernošću – ma koliko se hvalili napredovanjem ka EU; tabloidi koji podržavaju vlast svoje čitaoce ubeđuju da je sve spremno (ili će uskoro biti spremno) za nove ratove za Kosovo ili Srpsku Krajinu koje ćemo ovaj put, možda zbog saveza Putina i Trampa, dobiti. Nema nečega što je dalje od EU od ovih priprema za nove ratove, a nema ni dalje stvari od onoga što je zaista vredno u modernosti. Izgleda da taj mnogopominjani rast BDP-a nije toliko velik, čim vlast svoje glasače loži na nove ratove.

Ova pitanja čine se važna, a ono što će biti efemerno i nevažno odrediće način na koji ćemo odgovoriti na njih. Ako nastavimo da se krećemo u prošlost i nacionalizam, uskoro će običan život postati nevažan, nevažne će biti škole i bolnice, a stvari mogu postati toliko loše da ih samo neki rat može gurnuti pod tepih bombi i granata.

A možemo sva ova „desna skretanja“ smatrati efemernim i prolaznim i svim silama pokušati da se vratimo na stazu prosvećenosti i modernosti.

Urednik sajta Dvogled

Komentari18
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Elena
Драга Политико, можда аутор овог текста има потенцијала да, једнога дана, постане уважени колумниста, али најпре нека мало вежба. Не улазим у ставове које заступа, али текст је прилично неспретно написан, поједине реченице су неразумљиве, једном речи недовољно писмено.
Vida
STA JE LAKSE ? Biti Srbin ili biti COVEK, kao Srdjan Aleksic Nista lakse nego biti Srbin. Roditelji Srbi, i ti si Srbin. 100 % Srbin. Nisi ni prstom mrdnuo, ti si vec Srbin. Pravi pravcati originalni Srbin. Kao i svi Srbi. Profesori, seljaci, advokati, krojaci, odbornici, studenti, lopovi, kriminalci, popovi, piloti, botovi . . . I svi ostali koji su sisali mleko majke Srpkinje. A biti COVEK ? Stati na put zlu, zrtvovati svoj zivot da bi spasao druga, kao sto je ucinio Srdjan Aleksic, to nije lako. To je jedan od sto hiljada. To je onaj koji je iz kuce i iz skole usisao najvise moralne vrednosti. Vrednosti kosovskog zaveta. Boze, pomiluj Srdjana !
Леон Давидович
Да ли тај модернизам подразумева интервенционизам поћевши од интервенционизма Запада на просторима бивше Југославије па на деловима Блиског истока, севера Африке итд-
Politikolog
Autor je pogresio. Umesto izraza "modernost" je trebao da napise "normalnost", jer teznja za mirom na kojoj je prvo EEZ izgradjena je odlika pre svega razuma i normalnosti, necega sto sve vise i brze iscezava. Kao i u SFRJ 80ih godina otprilike, sa napredovanjem jedne sulude, vestacki stvorene ideje stvorene pre nekih 150 godina, a koja propagira ideju da su neke "nacije" bolje od drugih, i da nas to sto smo se rodili bas ovde, a ne 150 km dalje, cini boljim od onih ljudi tamo. Ili da to sto smo beli, crni, plavi ili kakvi vec cini superiornim. Ili da nas to smo se pukim slucajem rodili kao muskarci npr. cini boljim u svakom pogledu od zena, koje treba da nam sluze, i ciji je jedini zadatak da podizu decu. Mislim da se milioni vojnika palih u borbi protiv takvih ideja tokom II sv. rata trenutno okrece u grobu. Nek nam je sa srecom. Mi smo vec imali prilike da vidimo kako to sve izgleda, a koliko smo bili (ne)sposobni da iz toga ucimo, se nazalost sada vidi.
balzak
sve dok je covek smrtan dakle upraznjava ljubav, mrznju , zavist, pohlepu itd. nista se sustinski ne menja, mozda volumen i sirina dozoivljaja i ponesto... rat je vecita kategorija... tako stoje stvari. za autora ovog teksta preporucujem misao starog jevreja iz beograda kod koga sam radio koji mi je na neka moja zapazanja kao klinca rekao- sinko, ljubomora pokrece svet a ljubav ga odrzava. eto o tome vredi pisati.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.