Nedelja, 05.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ljajić ne ukida ekonomske diplomate

Da bi ekonomska diplomatija imala šanse za uspeh trebalo bi da se zasniva na reformisanoj, uspešnoj privredi
Ljajić ne ukida ekonomske diplomate

Dobra vest je stigla iznenada: potpredsednik vlade i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić odlučio je da ne ukida službu srpske ekonomske diplomatije. Samo će, umesto prve generacije od 28, kako je ocenjeno neuspešnih „ekonomskih ambasadora”, poslati novu ekipu koja će biti bolje izabrana i pripremljena za uspeh.

Dakle, umesto 28 Dinkićevih ekonomskih diplomata u najvažnijim ekonomskim centrima u inostranstvu, za koje je utvrđeno da su koštali zemlju oko devet miliona evra a nisu ostvarili značajnije rezultate, Ljajićevo ministarstvo će sada navodno bolje birati, na bazi stručnih kriterijuma, bolje obučiti i kontrolisati naše ekonomske predstavnike.

Trebalo mi je vremena da ozbiljno razmislim i shvatim da ovo nije samo dobra vest. Zašto? Pitam se dokle ćemo da se igramo s konceptom ekonomske diplomatije o državnom trošku? Umesto jednog ministarstva nespecijalizovanog za spoljne poslove (Dinkićevog Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj), koje je preuzelo ovaj resor, sada se pojavljuje drugo (Ljajićevo Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija), koje treba da popravlja rezultate odbačenog koncepta. Koje kvalifikacije za ovu oblast poseduje ministar Ljajić, inače lekar po struci? Ako ne on, ko je u tom ministarstvu dovoljno stručan za odabir novih ekonomskih diplomata? Hoće li biti javnog ili ponovo internog konkursa? ,,Želimo da najbolji ljudi odlaze u ekonomsku diplomatiju i neće biti primani novi ljudi, već ćemo ih angažovati iz postojećih institucija, agencija, ministarstava, odakle ćemo slati kvalitetne ljude“, izjavio je Ljajić. Toga sam se i pribojavao, dakle partijski kadrovi i favoriti!

U Republici Srbiji, koja još prolazi kroz tešku tranziciju, neuspelu „burazersku“ privatizaciju i velike probleme s preostalim neuspešnim javnim preduzećima, teško je uspostaviti uspešnu ekonomsku diplomatiju. Glavni i uspešni privrednici su vlasnici privatnog kapitala (domaći tajkuni i stranci), očekuju se i novi strani ulagači, a dirigent njihovog ekonomskog nastupa u inostranstvu trebalo bi da bude država s kadrovima po ukusu Ljajićevog ministarstva.

Kako će taj koncept uspeti da se nametne privrednicima, pogotovu velikim stranim kompanijama koje imaju svoje službe za osvajanje svetskog tržišta i koje se rukovode pre svega sopstvenim interesom? Da li će se nova ekonomska diplomatija Srbije zadovoljavati da daje smernice za ekonomski nastup u inostranstvu na čije izvršenje neće moći da utiče?

Kako će privatni (domaći i strani) kapital moći da utiče na definisanje glavnih tokova, smernica i ciljeva ekonomske diplomatije Republike Srbije? Može li Rasim Ljajić, sa svojim dugogodišnjim ministarskim iskustvom, da utiče na strane investitore u Srbiji da slede njegov koncept ekonomskog nastupa u inostranstvu? Kao što vidite, mnoga pitanja traže bolju elaboraciju i odgovore i pored rešenosti da se naša ekonomska diplomatija, posle toliko godina lutanja i voluntarizma, sačuva i nastavi da radi.

S pozitivnim pristupom moglo bi se ovako rezonovati: za uspeh naše ekonomske diplomatije u narednom razdoblju važno je imati sposobnu, dobro regrutovanu i obučenu ekipu ekonomskih diplomata, konzistentan i racionalno ustrojen koncept i ciljeve ekonomske diplomatije. Međutim, da bi ona imala šanse za uspeh trebalo bi da se zasniva na reformisanoj, uspešnoj privredi, oslobođenoj od gubitaka preostalih propalih javnih preduzeća. Podrazumeva se da takva uspešna privreda, osim nametnutog komorskog sistema, želi da je u inostranstvu zastupaju državne ekonomske diplomate, pored njihovih sopstvenih. Nije zanemarljiv problem ni kako ekonomskim diplomatama obezbediti kolegijalan tretman (bez tihog bojkota) u ambasadama naše zemlje u inostranstvu u kojima će biti smešteni.

Valjda potpredsednik vlade Ljajić zna da njegova kvalitetna ekipa od 28 ekonomskih diplomata nije, sama po sebi, dovoljna za ostvarenje postavljenih ciljeva. Da se, posle nekoliko godina, ne bi ponovila ocena da je u tu ekipu uloženo mnogo državnih sredstava bez značajnijih validnih rezultata.

Redovni profesor Univerziteta

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

spoljnotrgovinski penzioner
I tada i sada ne vidim ulogu tih ek.ambasadora, kad je svet na dlanu putem interneta. Kao sto je profesor rekao,vecina nasih firmi je privatna a one same nalaze svoje kupce ili druge partnere u inostranstvu.Ranije su drustvene firme imale svoje inokuce koje su zakljucivale poslove i ZARADJIVALE za sebe i maticu a u Istocnoj Evropi par trg. predstavnistava koji su posredovali u poslu za platu iz matice.Vrlo mali troskovi za drzavu a ovi sada su SAMO TROSAK, pogotovo sto imamo lose iskustvo.
Miroslav
Hteo sam i sam da nešto napišembo ovoj temi ali sada nema potrebe jer je g. profesor sve lepo obrazložio. Posebno me raduje što se radi o profesoru o kojima nemam baš najbolje mišljenje kada se radi o praksi. Čestitam još jednom Miroslav
Дарко
Кад већ причамо о стручњацима "опште праксе", професор Првуловић нам је пре неког времена објашњавао проблематику кризе идентитета околних народа, па нам је као проверени здрав национални елемент, односно интелектуалац појашњавао како су Југославија и Коминтерна уништавали српски род а сада су на ред дошле економске теме...Свака част. Него, пустимо то, шта професор мисли о овој Насиној ујдурми око ових нових планета, мени то нису чиста посла...
Александар
Професор је потпуно у праву. "Експерти опште праксе", какав је уништитељ српске привреде Динкић, много су нас коштали, а никакву одговорност нису поднели. Његов "изум" били су и већином неуспешни економски амбасадор. Тако, и министар Љајић се "хвата у коло", које је подалеко од његове лекарске професије. Чуди да се нико није сетио да ангажује неког од људи са нашег тла који су се већ доказали у елономслим пословима у свету. Случајно знам особу која је успела да "доведе" добру страну фирму у земљу у којој тренитно живи. На жалост, нико се није сетио са такве људе пронађе, да им да шансу, али без условљавања да морају да буду "кадар" неке од наших странака.
Ljubisa
Slazem se ali samo sa delom. Jer, zasto odmah ne postaviti Palmu da razradi i nekako institucionalno da vodi tzv.ekonomske diplomate. Slozicemo se da je doveo dosta investitora u Jagodinu. I to je za pohvalu. Pristup profesora je konzistentan. ' 'Dinkicevi ekonomski diplomati' koliko znam prvo, nisu imali adekvatno obrazovanje - vecina neki ' menadzeri sa trogidisnjih studija iz lokalnih sredina, profesori jezika i sl. bez minimalnog privredno-ekonomskog znanja i iskustava. Pa takvi nisu mogli imati znanja o, da ne produbljujem, o Ekonomskoj geografiji- disciplini koja se izucavala na Ekonomskom fakultetu. O ostalim sposobnostima potrebnim za jedan tako multidisciplinaranposao da ne govorim.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.