Radnike vređali, a nisu ih plaćali
„Da se više radi, a manje praznuje i boluje”, ovo je radnicima „Goše” 20. januara 2008. godine poručio Marian Čapkovič, tadašnji generalni direktor fabrike vagona iz Smederevske Palanke. Bilo je to samo godinu dana pošto je Žos „Trnava” iz Slovačke kupila „Gošu” i samo nekoliko meseci pošto je Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza ovu kompaniju proglasila za izvoznika godine.
„U početku smo primetili da jednog dana svi dođu na posao, a da već sledećeg nema po 40 do 60 radnika. Nismo mogli da shvatimo zašto je to tako kad nema ni gripa, ni slava. Izračunali smo da godišnji odmori, slave, praznici, bolovanja ’pojedu’ 33 odsto vremena predviđenog za rad” žalio se Čapkovič u intervjuu „Politici” pre skoro deset godina.
Novi poslodavac tada je imao sijaset zamerki na račun radnika. „Mnogo je neradnih dana”, zaključio je generalni direktor „Goše”.
„Možda zvuči kao sitničarenje, ali ako je radno vreme od sedam do tri, da bi u sedam zaista bio na svom radnom mestu radnik mora doći deset minuta ranije i ne može na kapiji biti tačno u 15 časova” – rekao je tada Čapkovič, predstavnik stranog investitora koji je u Smederevku Palanku došao da zaposlene „nauči” i evropskim vrednostima.
Govorio je i da su srpski radnici „radikalni i preki”.
Kao ilustraciju naveo je i primer kako je radnike iz Smederevske Palanke poslao na obuku u Slovačku, gde su dobili neodgovarajući smeštaj.
„Bio je vikend i problem je rešen prvog radnog dana. Međutim, prvo što su uradili pozvali su televiziju u Srbiji, objavili da neće ići na obuku i, što je najgore, time smo se bavili naredne dve nedelje”, pokušao je Čapković da ilustruje koliko su srpski radnici razmaženi.
Samo deceniju kasnije, ispostavilo se da je od radnika samo gazda gori. Vlasnik kompanije Vladimir Por, iz „Goše” je pobegao glavom bez obzira. Iako su njegovi menadžeri pre deset godina, po dolasku u Smederevsku Palanku, govorili o tome kako radnici nemaju korektan odnos prema poslu, ovaj strani investitor se prema njima poneo više nego nekorektno. Radnicima je ostao dužan 15 plata, a država je preuzela njegove dugove prema PIO fondu u iznosu od 32 miliona dinara. Da tragedija bude veća, jedan od njegovih zaposlenika D. M. (57) izvršio je samoubistvo u fabričkom pogonu i time skrenuo pažnju javnosti na teško stanje zaposlenih u kompaniji.
Žos „Trnava” radni staž zaposlenima nije uplaćivao od 2014. godine, a firma je u blokadi od decembra 2013. godine. Da ti dugovi nisu njegova stvar, Vladimir Por, vlasnik Žos-a je eksplicitno rekao pre nekoliko dana, kada je ovdašnju javnost informisao o tome da je kompaniju za 4,2 miliona evra prodao kiparskoj firmi „Lisnart holdings“. Srpsko tržište za mene je neprijatna prošlost, rekao je tada. Inače početkom 2007. godine Žos „Trnava” je „Gošu” , na aukciji platio 140,44 miliona dinara, što je po tadašnjem kursu bilo nešto više od 1,5 miliona evra.
Kako se dogodilo da nadležni državni organi nisu primetili da slovački investitor u „Goši” godinama ne poštuje srpske zakone? Po ovdašnjim propisima, uplata poreza i doprinosa je sada objedinjena, i kad jednog meseca poslodavac to ne učini Poreska uprava to odmah zna. Automatski se, taj iznos knjiži kao dug na koji se zaračunava kamata. Kako se dogodilo da država nije reagovala, ako poslodavac u ovom slučaju radnicima nije isplatio 15 plata? Ranka Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS), uverava da njihova računica pokazuje da zaposlenima nije isplaćeno 30 zarada.
– Bilo je nekih uplata u međuvremenu, ali to nisu bile pune zarade – objašnjava.
Najavljuje da će ASNS pokrenuti inicijativu za izmenu i dopunu krivičnog zakona gde će zahtevati da se uvede krivična odgovornost za poslodavce koji ne isplaćuju zarade.
– Insistiraćemo da odgovorno lice, vlasnik ili direktor krivično odgovara ako to ne učini. Kao što je to u evropskom zakonodavstvu. Zaprećena kazna za to krivično delo, prema našem predlogu biće do pet godina zatvora – objašnjava Savić.
Profesor Zoran Stojiljković, predsednik sindikata „Nezavisnost”, kaže da je „Goša” samo jedna od posledica loše privatizacije po kojoj smo sve prepustili korporativnom kapitalu.
– Moramo da povedemo računa o tome da prestanemo sa budalastom parolom i ambijent za ulaganje reklamiramo tako što imamo jeftinu radnu snagu – zaključuje Stojiljković.
Ministarstvo finansija smo pitali kako su ovoliko godina tolerisali to što strani investitor godinama nije poštovao ovdašnje zakone, ali odgovor nismo dobili.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


