Četiri čuvara Gračanice
Danas, dok otimaju Kosovo, dok je Srbija u tuzi, kako bolni i setno zvuče Rakićevi stihovi: „Iskopaše ti oči, lepa sliko! / Večeri jedne, na kamenoj ploči,/ Znajući da ga tad ne vidi niko,/ Arbanas ti je nožem izbo oči.”
Simonidi su iskopali oči, ali je ostala uteha, kroz vekove ipak ostaviše joj srce. A danas, da joj srce ne bi iščupali, Simonidu čuvaju ispred njene božanske kuće neki čudni i strašni roboti sklopljeni od čelika titanijuma i malo mesa, sa ručnim aparatima smrti i guseničastim oklopnim grdosijama koje lako poravnjavaju sa zemljom sve što iznad trave strči. Čuvaju, ali „daljinski upravljač” nikada nije siguran. Pokazalo se to već jednom kada su novi Arbanasi pored toliko čelika i toliko silesije popalili srpsko srednjovekovno sakralno blago širom Kosova zajedno sa velikodostojnom Sv. Bogorodicom Ljeviškom.
Od velikog je značaja zbog toga tekst „Porodica pet Gračanica” objavljen u „Politici” (31. 3. 2008) jer je u njemu izneta ideja i akcija, prevashodno iz dijaspore, da se osnuje nacionalna zadužbina po nazivu pet pravoslavnih hramova. Pored toga što bi Zadužbina, pored sakralnog značaja, bila deo složenog društvenog, kulturnog i obrazovnog rada – zadužbina Porodice pet Gračanica bi mogla da bude duhovni štit za odbranu matične svetinje, remek-dela srpskovizantijske arhitekture, štit sigurno jači od nakostrešene čelične hipokrizije.
Gračanica je arhitektonska poetika, sinfonični slog tesanog kamena koji se uzdižući u visinu rascvetava u latice prelepih kupola, tvoreći čudesno lep naslovnik patrimonijuma srpske kulture. Kao takva Gračanica je bila inspiracija mnogih crkvenograditelja, značajnih arhitekata koji su transponujući njen duh i njenu staturu u nova neimarska dela ostvarili svedočanstva svoga vremena i dali novi doprinos našoj arhitekturi. Ovde treba istaći braću Petra i Branka Krstića sa svojim impozantnim svečanim hramom Sv. Marka u Beogradu i arhitektu Predraga Ristića, Dučićevog vrsnog testamentatora, sa svojom hercegovačkom Gračanicom.
Zadužbina Porodica pet Gračanica je velika ideja koju treba podržati, pogotovu u vremenu žalosti i straha, i u dogovoru sa civilizovanim svetom učiniti da ona bude pokrovitelj mira i mirenja i čuvar svoje matice, svakako sigurniji i pouzdaniji od varljivih oklopnika silnih.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


