Smanjeni Srbin kralj crnog tržišta
Venecija, Lido – Da se Pol Safranek nije to veče popeo sprat više da nekako utiša prebučnog komšiju, sklonog žurkama i noćnim karambolima, ne bi u njegov život tako sudbinski ušetao bonvivan Dušan Mirković. Snalažljivi, a životoljubni Srbin širokog poslovnog opsega, u šta spada i proizvodnja „kohiba” cigara – od jedne čitavih 2.000 komada (!) i to ne na Kubi, već duvan motaju Albanci u Bujanovcu. Dušan ne bi bio pravi Srbin da se nije snašao čak i u Zemlji dokolice (Leisureland) koju je, baš poput (gotovo) svih ostalih stanovnika što su dobrovoljno pristali na smanjivanje do 12 centimetara, odabrao za život. Jer, „poslovni” njuh mu je sugerisao da tu lako može da postane pravi kralj crnog tržišta.
I nije pogrešio.
Ni Zemlja dokolice, smeštena pod staklenim zvonom na američkom tlu, inače originalni naučni eksperiment Norvežana, naučnika koji su pronašli rešenje za problem prenaseljenosti Zemlje, ispostaviće se daleko je i od raja i od dokolice. Pa i od ravnopravnosti ljudi. Jer, mali ljudi čak deset godina od prvog uspelog eksperimenta smanjivanja ljudske jedinke čine tek tri odsto svetske populacije u trenucima dok se led na oba pola opasno istopio. Uz to, mali ljudi ne plaćaju porez, na šta oni što su još uvek normalne veličine ne gledaju baš sa simpatijama...
Primera nesavršenosti ovog „najvećeg otkrića u istoriji ljudske civilizacije”, što je pomalo i fašistoidna ideja, ima na pretek. Ne, naravno, u stvarnom životu, već u novom filmu Aleksandra Pejna, u „Smanjivanju” (Downsizing) proizvedenom u holivudskom studiju „Paramaunt”, sa kojim je sinoć svečano počeo 74. Venecijanski festival.
U ulozi Pola Safraneka – tog finog i dobrog, ali životno ne mnogo snalažljivog čoveka, radnog fizioterapeuta što zbog bolesne majke nije uspeo da završi za hirurga – u Pejnovom filmu (s)našao se Met Dejmon. U ulozi Dušana Mirkovića (ima Dušan i brata Srđana, ali je on ostao da vodi „poslove” u svetu „velikih”), publiku je glasno zasmejao sada već legendarni Kristof Valc, Austrijanac sada već duže na povremenom radu širom planete, naravno i u Holivudu.
Šteta što Aleksandar Pejn, koji je scenario za ovaj naučnofantastično-humorno-satirični film pisao zajedno sa Džimom Tejlorom, nije još malo produbio Dušanov lik i što Valcu nije obezbedio srpskog „dijalog-kouča” kako ovaj engleski ne bi izgovarao kao tipični Rus. Ali sada, šta je tu je, „šteta” je već načinjena, no ona će smetati samo ljudima srpskog porekla, internacionalnoj publici neće. Srpski, ruski – njima će biti svejedno.
To što se i u ovom američkom filmu našao lik Srbina nije iz sasvim pomodnih razloga. Aleksandar Pejn je veliki drugar sa nekima od naših filmskih umetnika i radnika koji žive u Americi (družio se i sa Srđanom Dragojevićem dok je ovaj živeo u SAD). Uz to, Pejn je i Grk, pa mu je srpsko-komšijski mentalitet dobro poznat. Možda je i to razlog što je lik Dušana Mirkovića najsimpatičniji u filmu. Uz njega, simpatični su još i lik brodovlasnika Konrada (Udo Kir), Dušanovog prijatelja, kao i lik vijetnamske disidentkinje i aktivistkinje, a tokom smanjenja po kazni fizički oštećene devojke Ngok Lan (Hong Čau) koja će zavoleti Pola Safraneka.
Ruku na srce, simpatičan je kao celina i sam Pejnov film. Ima u njemu i humanizma i empatije, a najviše satire na račun planetarnih dušebrižnika i američke fascinacije novitetima, globalnim zagrevanjem i naučnim dostignućima pristiglim iz Evrope...
Iako je sasvim primeren i lep za svečano otvaranje 74. Venecije, ovo ipak nije i jedan od najboljih Pejnovih filmova, ali me ne bi iznenadilo ukoliko bih ga videla među nominovanima za ovogodišnjeg Oskara. Što se 74. Mostre tiče, i publiku i međunarodnu armiju novinara na Lidu obradovao je susret sa Pejnom i Metom Dejmonom.
Njih dvojica prvi put sarađuju, a kako je to rekao Pejn, upoznao ih je zajednički prijatelj, filmski reditelj Stiven Soderberg koji je za Dejmona imao samo reči hvale. „Soderberg mi je stalno govorio da je Met veliki profesionalac i da je sjajan za saradnju, a ja sam se sada uverio da je on bio sto posto u pravu. Met Dejmon je pametan, poznaje filmski jezik, a uvek je bio i voljan da pomogne i da pronađe rešenja kad god se dogodilo da mi na snimanju zariba mozak”, izjavio je Aleksandar Pejn.
Met Dejmon je uzvratio na Lidu komplimente, nije krio zadovoljstvo zbog uspeha saradnje, a zabeležena je ipak i izjava juče ujutro odsutnog Kristofa Valca. „Moj Dušan je čovek koji zarađuje trgovinom luksuznom robom koja nije baš sasvim legalna ni u velikom ni u malom svetu. Njegovi kontakti iz ličnog života pomažu mu da vešto manevriše u oba sveta. Dušan je video priliku u tome što su svi počeli da se smanjuju. On je pragmatičan i opsednut svojim poslom. On nikada ne glumi reči već kaže zaista ono što misli i takav lik je za mene bio pravo osveženje”, rekao je Valc.
Film „Smanjivanje” naći će se i na redovnom repertoaru bioskopa u Srbiji.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


