Ponedeljak, 15.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Franc List opet u Ečki

U znak sećanja na proslavljenog umetnika koji je svirao u selu pre dva veka na svečanosti povodom otvaranja dvorca, na istom mestu konačno organizovan prvi „Franc List fest”
Franc List opet u Ečki
Дворац Каштел у којем је некада свирао Лист (Фото Ђ. Ђукић)

Ečka kod Zrenjanina – Najveća svečanost u istoriji sela Ečka zbila se pre dva veka. Grof Agošton Lazar slavio je izgradnju velelepnog dvorca. Ne samo što građevina u solidnom stanju postoji još i danas, nego se javnost, s kolena na koleno, još priseća baš te proslave. Te večeri, pored brojnih muzičara svirao je i devetogodišnji dečak, a on je svojom svirkom zasenio sve ostale. Kasnije je postao toliko poznat pa ta ista klavirska muzika odjekuje do današnjeg dana. Reč je o Francu Listu (1811–1886).

Dan i noć selo je bilo na nogama. Povorke okićene raznim ukrasima i svetlećim lampionima defilovale su uz Begej. Agošton je naredio da niko ne sme da bude ni gladan ni žedan.

– Izobilje je prvi put važilo za sve. Onaj koji je uspeo da uđe u dvorac bio je „plave krvi” i sigurno je pripadao tadašnjem plemstvu Južne Ugarske kaže Ervin Gazdag, hroničar Ečke, koji se bavio istorijom dvorca, kasnije nazvanim „Kaštel”i vlastelom koja ga je okruživala.

Ervin je predsednik zavičajnog društva „Ečka 1439”. Iz te godine vuče poreklo najstariji pisani trag koji je o ovom prostoru ostavio Đurađ Branković.

– Bavio sam se boravkom Franca Lista koga je na svečanost povodom završetka dvorca doveo najbogatiji i najčuveniji veleposednik tog vremena i podneblja grof Esterhazi – da bi se i ovde doznalo za raskošni talenat mladog pijaniste. Pretpostavlja se da je on u kraju proveo duže nego što je trajala proslava, priča Gazdag.

Kasnije će se List proslaviti u celoj Evropi , kao nenadmašni klavirista, kompozitor i dirigent. Velikim slavljem bavio se i ruski emigrant Boris Pavlov koji se skrasio u Bečkereku. Zahvaljujući znanju jezika mogao je da zaviri u stranu literaturu koja se nalazi po arhivima. Osvrćući se na do tada nezapamćen događaj on je zabeležio da je selo zbog njega bilo mesec dana na nogama i da se uređivao svaki seoski kutak.

Najteže je bilo vlastelinskoj posluzi, konjušarima posebno jer su morali da upare na desetine zaprega, da okite konje i kočije. Defile na kome su raznobojne haljine osvetljavale baklje održao se dan uoči glavne svečanosti. Posluga je dobila nove uniforme, došli su specijalni kuvari iz Beča...

Još odavno je Milan Kočalović, poznati zrenjaninski glumac koji živi baš u Ečki, primetio da bi selo trebalo na neki način da iskoristi Listov boravak u Kaštelu. Zrenjaninski novinar i pisac Zoran Slavić je 2003, pored ostalog, predložio da se nastup tada još nepoznatog dečaka koji se za dva stoleća pretvorio u legendu iskoristi u promociji ove sredine i da se od tog događaja u pozorištu „Toša Jovanović” napravi svojevrsna opereta.

Konačno je napravljen prvi korak. Kako niko konkretno nije ušao u ostvarenje muzičke ideje na to se odvažila Marijana Kerleta. Ona je po zanimanju turizmolog pa za fest posvećen Francu listu odlučila se, ne iz muzičkih nego iz turističkih pobuda. Pošto joj ni jedna institucija nije dala šansu ona se odvažila da „im” pokaže da ima talenta, a preko asocijacije zrenjaninskih žena „Sofija”u pomoć je pozvan Robert Čoban, iskusni novosadski glodur i marketinški znalac.

Tako je na početku vikenda u dvorcu Kaštel održan, kažu prvi, a to znači da bi ih trebalo biti još, „Franc List fest”, odnosno Festival mladih talenata u klasičnoj muzici. U nekad tajanstvenom stecištu bogatih svirali su talenti iz zrenjaninske Muzičke škole „Josif Marinković” i Muzičke omladine Beograda, pevali su horovi. Osim klavira čule su se i violina i trube.

Dela Franca Lista izvodili su studenti beogradskog FMU. Susret je imao revijalni karakter, u prvim komentarima čule su se reči hvale. Ljubitelji klasične muzike mogli su da uživaju i u njoj i u ambijentu. Ni izbliza nije bilo raskoši kao pre dva veka i nije je niko ni očekivao. Data je prilika i onima koji su za savremenije trendove. Naime u dvorcu je to veče, kao specijalni gost na festu na klaviru svirala avangardna i popularna italijanska pijanistkinja Melisa Tomelini. 

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Александар Ђорђевић
Ечка и с њом тесно повезано Лазарево представљају успешне примере ране приватизације земљишта у Банату. Да би после ратова и епидемија оживела напуштене територије, Аустрија је финансијски подстицала досељенике из свих области царевине. Истовремено је држава те издатке покривала продајом ничије земље предузимљивим људима као нпр. јерменском трговцу Лукасу Лазару (Lukács Lázár), који је, као сви католички Јермени насељени у Ердељу, већ одавно прихватио мађарски језик и културу. Узгред: Лазарево није тако названо по “Цару Лазару”, него по Лукасовим наследнику грофу Јаношу Лазару. Али прави хероји оног времена, били су досељеници-наполичари. Без њихове упорности и вредноће, не би некадашња мочвара постала житница, не би њихови земљопоседници добили грофовску титулу, не би било замка у Ечкој, нити би тамо свирао Франц Лист. Смрћу Зигмунда Лазара 1870. нестала је мушка грана породице, а женска грана се сродила с високим племством Турн-Таксис (Turn und Taxis) и Харнонкур (Harnoncourt).
Srba, Velika Britanija
Cekajte ljudi, pa je l' Franc ili Franja? Sta kaze pravopis ovog naseg srpsko-hrvatskog jezika?
Александар Ђорђевић
Драги Србо, јес’ да нема много везе с темом чланка, али зашто се у језику устали једно име, а не неко слично, које има исто значење, то понајмање одређују аутори правописа. Тако је и с именима Францискус, Франсоа, Франц, Ференц итд. Свуда је у корену “Франк” као назив за припадника франачког племена, које је дало име и Француској. Мора бити да је код Хрвата постојало име Франкољуб, па смо отуд, преко њих, добили Фрању, као што смо од Срба и Србољуба добили Србу ;).
Srba, Velika Britanija
Kapiram ja tebe, ali izgleda da ti mene ne kapiras. Nije bitno da li je on bio Ferenc ili Franc. Mene zanima otkud to cuveno srpsko ime 'franja' kad se u Srbiji napise novinski clanak o Franciskusu.
Prikaži još odgovora

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.