Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Sa Internacionalom u EU

Andraš Urban, organizator festivala „Dezire”, odlučio se za podnaslov „Anatomija” jer predstave nastoje da prikažu anatomiju migracije, kapitalizma, društva u kojem živimo
Sa Internacionalom u EU
Сцена из представе „Ми, европски лешеви” (Фото Дезире централ стејшн)

Subotica – Tvorci ujedinjene Evrope i uživaoci dobara neoliberalnog kapitalizma verovatno nisu očekivali da će jedan od njihovih rezultata biti i ponovno „oživljavanje” reči Internacionale. Do polovine devetog međunarodnog regionalnog festivala savremenog pozorišta „Dezire” sa bine se do sada već dva puta zaorila, i to iz teatara sa obe strane Šengenske granice.

Predstava „Mi, evropski leševi” Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, u režiji Sebastijana Horvata, kritika je EU koju izgovara jedna od samih članica Unije. Dok u pozadini scene prolazi jedan običan ljudski život u kojem se rađa, kuva, radi, svađa, voli i umire, jednostavan u svim svojim dimenzijama, paralelno, i potpuno odvojeno od tog običnog života, u prvom planu imamo eksploziju događanja. Gledalac napregnuto prati likove koji na različite načine postavljaju pitanje ima li smisla angažovano pozorište. Učesnici predstave silaze u gledalište, neprestano ga vrbujući raznim poslasticama, od lubenice do čitave čokoladne torte. Otpor svetu koji ih pretvara u zombije je radikalan, jer pred preki sud izvodi gotovo sve aktere aktuelne političke scene u ovom delu Evrope.

Ako su reči pesme koja poziva na ustanak radnika i poniženih bila iznenađenje u predstavi koja stiže iz EU, onda je ona mogla biti očekivana u zajedničkom projektu dva evropska teatra: Pozorišta na mađarskom jeziku „Čiki Gergelj” iz Temišvara i Klasičnog pozorišta „Joan Slavici” iz Arada sa somborskim Narodnim pozorištem. Predstava „Egzit” se igra na četiri jezika, jer osim mađarskog, srpskog i rumunskog, tu je i engleski. Čuveni mađarski reditelj Arpad Šiling svoje junake, Srbe, Mađare, Rome, Rumune, sa koferima koje vuku za sobom kao tegove prošlosti, smešta u čekaonicu londonskog aerodroma. Nesigurna grupa ljudi, lak plen manipulanata. Nadomak su EU i ostvarenja svojih snova, a ne primećuju da su u limbu, čistilištu koje otkriva njihove poroke i razara porodice.

Andraš Urban, reditelj, direktor teatra „Kostolanji Deže” koji je organizator ovog pozorišnog skupa, odlučio se ove godine za festivalski podnaslov „Anatomija” jer predstave nastoje da prikažu anatomiju migracije, kapitalizma, društva u kojem živimo, anatomiju ljubavi, seksa, mentalnog zdravlja. Upravo u te fine strukture uputila se predstava „Hulo” francuskog pozorišta Blik iz Tuluza. To je i jedina predstava festivala koja se igra u dva termina i u kojoj u mešavini glume, pantomime i akrobatskog teatra troje igrača uz pomoć lutaka neverovatnom veštinom govori o zatvorenom svetu autizma i mentalnih bolesti.

Priča o Otelu dobro je poznata, pa reditelj Zlatko Paković, koji je i dramaturg i igra u predstavi „Otelo – nezakonita liturgija” uz još dvoje glumaca teatra „Verdi” iz Zadra, analizira ljubav, ljubomoru, nedužne žrtve, poziciju verskog i političkog konvertita koji će na kraju predstave završiti u obruču žilet žice.

Reditelj Sebastijan Horvat održao je i radionicu, razgovore sa umetnicima i publikom koji su se odvijali u Savremenoj galeriji. Stvaralačku radionicu imali su i kompozitorka Irena Popović Dragović, kao i reditelji Atila Antal i Zlatko Paković.

Koreograf i igrač Jožef Nađ, koji je iz rodne Kanjiže umetničku karijeru gradio u Parizu, da bi se ponovo vratio u rodno mesto, dobro je poznat subotičkoj publici. Oni koji duže pamte sećaju se njegovih predstava na jednom u Subotici održanom plesnom  festivalu „Emerdžensi egzit” pre gotovo tri decenije kada je nastupio sa francuskom trupom. Povremeno je bio gost i festivala „Dezire” da bi se sada vratio sa ostvarenjem „Penzum” u kojem zajedno sa basistkinjom Žoel Leandr govori o količini posla koje treba ostvariti u jednom danu. U nazivu predstave on koristi izraz koji se pojavljuje u poeziji Atile Jožefa.

Rediteljka Senka Bulić pripremila je monodramu „Lampeduza bič” u kojem glumica Nina Violić izgovara tekst italijanskog autora Lina Prosa, upravo dug i mučan dijalog Afrikanke koja tone na dno Sredozemnog mora dok joj Lampeduza, i sa njom i jedan njen mogući, a neostvareni život treperi pred očima. Migracije i kapitalizam teme su koje su na predstavama ovogodišnjeg „Dezirea” čvrsto isprepletene kroz ogoljeni jad žrtava njihovog zajedničkog delovanja.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.