Zaronite u Rozenkvistove slike
Specijalno za Politiku
Keln – Želim da ljudi koji gledaju moje slike mogu da zarone ispod iluzorne površine platna i uđu u prostor, gde se ideje u mojoj glavi sudaraju sa njihovim, govorio je Džejms Rozenkvist (1933–2017), značajni predstavnik američkog pop-arta, uz Endija Vorhola i Roja Lihtenštajna. Upravo te reči odslikavaju naziv izložbe „Painting as immersion” otvorene krajem prošle godine u Ludvig muzeju u Kelnu, koja do marta 2018. nudi publici nezaboravni omaž Džejmsu Rozenkvistu. S obzirom na to da je ova postavka pripremana dugo, u vreme dok je umetnik bio živ, koncept i selekciju dela je Rozenkvist lično autorizovao i pomagao u procesu stvaranja onog što danas vidimo pred nama.
Već na samom ulasku u deo „Ludviga” gde se održava aktuelna izložba, utisak je impresivan , jer je reč o velikim i upečatljivim formatima kultnih Rozenkvistovih dela pozajmljenih iz čuvenih američkih i evropskih muzeja.
Uz pregled njegovih ostvarenja prikazani su i pojedini arhivski materijali, tek sada prvi put u javnosti, potom video-snimci gde umetnik sam priča o svom delu, kao i kolaži i reklamni materijal preuzet iz starih brojeva Lajf magazina. Ne treba zaboraviti da je Rozenkvist posle studija slikao reklamne simbole, a estetiku reklamiranja zadržao nadalje u umetnosti.
Prva slika koja posetioce dočeka na ovoj postavci je „Through the Eye of the Needle to the Anvil” iz 1988. godine i predstavlja vrlo emotivan izbor, jer ju je umetnik naslikao posle smrti majke i u znak sećanja na nju. Rozenkvistova majka Rut bila je pilot i obožavala je Ameliju Erhart, prvu ženu koja je preletela Atlantski okean. Odlikovala se avanturističkim duhom.
Mišljenje da savremena umetnost nema publiku, Rozenkvist demantuje ovom izložbom. Ona je veoma posećena i na sreću organizovana u velelepnom prostoru, što je omogućilo da se publika svih generacija ne sudara. Čak su i roditelji sa malom decom u kolicima, bez većih problema, prolazili velikim galerijskim prostorom.
Šta je činio Rozenkvist posmatraču? Postavljao je zagonetke, kombinovao mnoge teme zahvaljujući kolažima i izazivao brojne asocijacije. Dvosmislenost pre nego jasna poruka, tipična je za njega. Kao i stremljenje da posmatrač postane deo slike. U prostoriji na kojoj je Rozenkvistovo delo rasprostranjeno na sva četiri zida, možete kad ušetate u prostor–sliku da sretnete svoj odraz i postanete deo rada. I to je to – granica između dela i osobe nestaje. Rozenkvist je bio posvećen miru, učestvovao u antiratnim demonstracijama i iza jakih boja nazirali su se njegovi stavovi o svetu koji ga okružuje.
Prvi put ova izložba, pored drugih radova, predstavlja sve tri izuzetne slikarske instalacije koje je Rozenkvist uradio između 1964. i 1970. godine, po dimenzijama Leo Kasteli galerije u Njujorku. Pored kultnog rada „F-111” iz kolekcije MoMa u Njujorku, tu su još i „Horse Blinders”(1968/1969) i „Horizon Home Sweet Home” (1970).
Jedna od ikona popa, već pomenuta „F-111” nastala je tokom najturbulentnijih godina u američkoj istoriji. Kada je prikazana u galeriji Leo Kasteli 1965. godine (gde su izlagali Vorhol i Lihtenštajn) – usred rata u Vijetnamu postala je senzacija na njujorškoj umetničkoj sceni. Glavni predmet ovog rada bio je borbeni avion „F-111”, visokotehnološko oružje, uznemirujuće kombinovano sa oblakom dima od bombe u obliku pečurke, suncobranom, nasmejanom devojčicom sa haubom za sušenje kose, sijalicom, gumama za kola… Inače predmeti široke, potrošnje poput hamburgera, špageta, konzervi, automobila, čine ikonografske teme pop-arta koji postavlja pitanje o motivima društva.
Rad „F-111” su za 60.000 dolara kupili kolekcionari Robert i Edit Skul, a potom su ga 1986. prodali na aukciji u Sotebiju za 2,1 milion dolara, dok je Rozenkvist tvrdio da je za to delo dobio svega 22.500 dolara. U radu „Horse Blinders”(1968/1969) umetnik pravi aluziju na prisluškivanja i DNK analize, a u „Horizon Home Sweet Home” (1970) imao je na umu putovanja i poređenje sa astronautima koji gledajući u monitore pokušavaju da nađu put kući. Fizičko, mentalno, intelektualno uključenje posmatrača u sliku moguće je i u trodelnom monumentalnom ansamblu „The Swimmer in the Econo-mist” stvorenom 1997. i 1998. za izložbu u Berlinu. Tu je u fokusu priča o politici i ekonomiji, ratu i trgovini.
– U „Plivaču” sam hteo da ilustrujem drugačije vrste strahova koji su nas brinuli, naše učešće u samodestrukciji, našu zavisnost od ratnog oružja i brutalnosti. Slika se odnosi na ideje o uništavanju: od hidrogenskih bombi, od meteora, zbog ekoloških katastrofa, rasprostranjene gladi... Ali kako se osloboditi ovih strahova? Trebalo bi stremiti ka nečemu pozitivnom – govorio je Rozenkvist.
Obuzetost umetnošću smatrao je lekom.
– Mislim da moja dela predstavljaju neku vrstu skladištenja sećanja. Ona me podsećaju na razne periode mog života: gde sam bio i šta sam radio. Čuvaju moj zdrav razum – govorio je ovaj umetnik.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


