Nastanak šarenih sela

Između te dve vremenske odrednice, krajem 19. i početkom 20. veka, preovlađivali su belezi u vidu stela, kamenih ploča raznih oblika sa kapićima i krstovima na vrhu, postoljem u obliku hrama i masivnim ležećim pločama na kojima je u reljefu upisano ko podiže spomenik, ko leži pod pločom i ime majstora kamenoresca. Spomenici ove vrste su od peščara, ukrašavani reljefnom predstavom pokojnika u narodnoj nošnji, sa štapom, amrelom, korpicom u ruci, cvetnom lozicom, golubom koji kljuca grožđe, ili alatom za neki zanat. Dopunjuju ih geometrijski motivi, predstava raspeća u krstu i bogati tekstovi o pokojniku i ožalošćenima.

Pored raznovrsne ornamentike i epitafa, odlikuju ih i delimično očuvani tragovi bojenja. Da bi lik i slovo bili lepši i vidljiviji, i još iz daljine privukli pažnju prolaznika, bojeni su u plavo, crveno, crno i belo, pa ih je narod prozvao „šarena sela”. Od svih, najduže se održala plava, boja daljine, plavetnilo tajni. Po narodnom verovanju, plava, kao i crvena, štiti od uroka. Plavo je boja neba, mora, atmosfere, svega dalekog i tajnovitog, njome se spasavaju mrtvi od zaborava.

Ovakve spomenike potpisuju veoma cenjeni kamenoresci sa ovog pobrđa: Josif Simić Teočinac, Dragić Petrović iz Rožaca, Uroš Marković iz Pranjana, Milenko Radovanović iz Gojne Gore, Radosav Čikiriz iz Rtiju u Dragačevu. Spomenici podignuti od Prvog svetskog rata do sredine prošlog veka uglavnom su u vidu obeliska od zelenog i sivog kamena sa urezanim krstom i tekstom, i ugrađenom slikom preminulog.

– Na području Moravičkog okruga sačuvani su brojni nadgrobnici ali su, nažalost, u najvećem broju slučajeva zapušteni ili urušeni jer o njima više niko ne vodi računa. Za očuvanje je zadužen Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu, mada zbog obima posla i redovnog nedostatka sredstava nije u prilici da to čini na odgovarajući način. Sve češći, za nevolju, jesu slučajevi da neučeni majstori i rodbina pokojnikova iz najbolje želje pokušaju da poprave polomljeni spomenik ili ga oboje, ali masnom farbom, i time učine više štete nego koristi. U Osnovnom sudu u Čačku, pre dve godine, čak je pokrenut spor zbog bojenja većeg broja spomenika na grobljima u Negrišorima i Tijanju, koji su pod zaštitom kao spomenici kulture – ističe Ivana Ćirjaković.

Ako ne postoji nacionalni plan zaštite, a ustanove nadležne da održavaju ovakve celine nemaju sredstva ni mogućnosti da o njima brinu, kako ih onda očuvati?

– Posao stručnjaka je da radi na pronalaženju i dokumentovanju starih grobalja i spomeničkih celina. To podrazumeva detaljan opis nadgrobnika, prepisivanje teksta, merenje dimenzija i određivanje stepena očuvanosti, kao i predlog mogućih mera zaštite – veli etnolog.

O grobljima i nadgrobnim spomenicima nije dovoljno pisano, ali se tog posla, na poseban način, za života latio Radojko Nikolić, profesor književnosti iz Čačka. U svojoj „Kamenoj knjizi predaka” opisao je veliki broj grobalja i spomenika iz Dragačeva, gde je pregledao i znao svaki kamen. Pored te knjige, postoji i stručni katalog Nevenke Bojović, svojevremeno etnologa u čačanskom Narodnom muzeju, a ona je popisala i objasnila ornamentiku nadgrobnika iz okoline Ivanjice i Čačka.

Inače, samo na području Čačka, gde sada živi 114.000 stanovnika, ima ukupno 126 grobalja.