Mina – ženski soko
Zahvaljujući inicijativi Srpskog kulturno i prosvjetnog društva „Prosveta” iz Beča u ovom gradu postoji bista Vuka Karadžića, park u znak sećanja na Dijanu Budisavljević, spomen-ploča Savi Mrkalju, a sada se predlaže i postavljanje spomen-ploče na zgradi gde je živela slikarka Mina Karadžić, povodom 190 godina od njenog rođenja. Svetlana Matić iz Beča, inače potpredsednica ovog društva, upravo je na srpskom objavila knjigu „Pevam danju, pevam noću – pisma Mini Karadžić” i time podsetila na zasluge koje je imala kćerka Vuka Karadžića u građenju kulturnih veza između Austrije i Srbije.
– Mina Karadžić je rođena 1828. u Beču. S 15 godina počela je da uči očev, srpski jezik, a potom se posvetila učenju likove umetnosti u Švajcarskoj, Francuskoj, Italiji i Nemačkoj. Naslikala je portret Branka Radičevića, portret Crnogorca sa kapom, kao i portret devojke sa vinovom lozom koji se smatra za jedan od najlepših u srpskom romantizmu. Kao poliglota koji vlada francuskim, nemačkim, engleskim, ruskim, italijanskim i srpskim, vodila je očevu korespondenciju sa kulturnim poslenicima toga vremena – kaže Svetlana Matić.
Prevodila je srpske narodne pesme i pripovetke na nemački i taj prevod ustupila austrijskom pesniku Ludvigu Franklu koji ih objavljuje u Beču pod nazivom „Gusle”. Sa ocem i Engleskinjom Lujzom Ker obišla je Srbiju i Lujzi ustupila beleške, koja potom objavljuje „Putovanja po Srbiji”.
Kako je knez Miloš Obrenović došao na ideju da jednom godišnje okupi viđenije ljude u Beču na balu, tada je austrijski kompozitor Johan Štraus Mlađi, po kneževom nalogu, napisao kompoziciju „Srpski kadril”, prvi put izveden 1847. na balu s više od 3.000 zvanica. Lepotica Mina Karadžić vodila je kolo u srpskoj nošnji.
O njenoj lepoti svedoči i zapis popa Vuka Popovića iz Kotora: „Za gospoju Minu ovđe pripovedaju koji su je gledali i čuli govoriti da je soko ženski, da je ban od bana, da je lijepe naravi, da je sva naša, milostiva i ljuborodna, puna radosti i milog razgovora i ka junak ne mareći ni za kišu ni za vjetar da je po gradu išla i penjala se uz krše da obiđe i podari sirote Crnogorke. One su je sa prozora gledale i čudile se koja je ono što s popom Kostom po onako rđavom vremenu trči po gradu, i pošto su obznanile da je naša, i moga najvećega prijatelja kćer, prekorili su ga mnogi domaćini što je nije i kod njih poveo.”
Svetlana Matić: Sada je hrvatska ambasada u Beču pokrenula inicijativu da se hrvatski jezik odvoji iz BHS sistema i traže od roditelja da se njihova deca pri upisu u školu izjasne da govore hrvatskim jezikom i da žele da uče hrvatski
– Iz velike ljubavi prema Aleksi Vukomanoviću, profesoru beogradskog Liceja, Mina je promenila veru. Nakon godinu dana on umire i Mina ostaje sa sinom Jankom koji završava Vojnu akademiju u Petrogradu i javlja se za dobrovoljca u srpsko-turskom ratu. Nakon Jankovog stradanja u Rusiji, Mina se povlači iz javnog života. Sahranjena je u Savincu kraj Gornjeg Milanovca – podseća naša sagovornica.
Više od 20 godina Svetlana Matić živi u Beču i kao službenik austrijskog Ministarstva prosvete predaje BHS jezik (bošnjački/hrvatski/srpski).
– Cilj društva je očuvanje srpskog jezika i identiteta. Uz pomoć Uprave za saradnju sa dijasporom već pet godina u okviru društva radi srpska škola koju je ove godine završilo 200 polaznika, jer ne želimo da našoj deci treba prevodilac kada dođu u Srbiju i razgovaraju sa svojim bakama i dedama. Ministarstvu prosvete Srbije uputili smo apel da školu uvrsti u svoje dopunske škole jer je nedopustivo da ne postoji škola na srpskom u Beču gde ima više od 300.000 Srba – podseća Svetlana Matić.
Austrijski školski sistem deci migrantima nudi da uče svoj maternji jezik od 22 ponuđena jezika. Deca sa prostora Jugoslavije od 1992. uče BHS od prvog do osmog razreda.
– Na BHS času moraju da budu zastupljena sva tri jezička područja. Kad na tabli profesor napiše šargarepa, mora da napiše i mrkva. Ako piše teka, mora da piše i sveska, i onda svako dete beleži svoju varijantu. Sada je hrvatska ambasada pokrenula inicijativu da se hrvatski jezik odvoji iz BHS sistema i traže od roditelja da se njihova deca pri upisu u školu izjasne da govore hrvatskim jezikom i da žele da uče hrvatski – ističe Svetlana Matić.
Društvo „Prosvjeta” organizuje malu pričaonicu za predškolski uzrast, hor, novogodišnji koncert, razne tribine na kojima su učestvovali Matija Bećković, Vladimir Pištalo, Milisav Savić... Na tribine pozivaju i austrijske intelektualce, a ovom prilikom izdvaja istoričara i slavistu, dr Volfganga Rorbaha, člana Evropske akademije nauka i umetnosti, koji je sin Austrijanca Rudolfa i Julije Popović iz Velike Plane.
– Srbija očekuje da dijaspora bude tu samo kada su izbori i kada je reč o doznakama. Mi razumemo situaciju, volimo svoju zemlji i želimo da pomognemo ali smatramo da smo i mi deo srpstva koje treba ozbiljnije objediniti – kaže Svetlana Matić, koja je za projekat „Nedelja čitanja na maternjem jeziku” dobila posebno odlikovanje Ministarstava za obrazovanje Austrije. Nagrađena je i za pedagoški rad u savetovalištu za decu sa prostora Jugoslavije, koja imaju probleme u ponašanju i učenju, u organizaciji Bečkog školskog saveta.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


