Od Novaka do pletenice duge 820 metara
Šta je zajedničko Novaku Đokoviću, kobasičarima iz Turije i šabačkom frizeru Nikoli Kuleziću? Tajanstvena nit koja ih spaja je Ginisova knjiga rekorda. Zajedno s maturantima koji su učestvovali u najvećem plesu i snagatorom Ervinom Katonom, svi su oni članovi šarolike „reprezentacije” koja brani boje Srbije u najvećoj svetskoj riznici podvižnika.
Što se Đokovića tiče, on je 2017. godine, prema internet izdanju Ginisove knjige rekorda, „uknjižen” kao teniser s najvećom zaradom u karijeri (109,8 miliona dolara), ispred Rodžera Federera (109,3 miliona) i Rafaela Nadala (91,1 milion). Taj redosled je danas izvesno drugačiji, usled Novakove igračke pauze, ali naš as je, inače, po još dve stavke uvršten u Ginisovu knjigu i 2015. godine.
Tada je ubeležen po rekordnom broju osvojenih titula na Australijan openu (pet pehara do tada), ali i kao učesnik najdužeg ikada odigranog finala grend slem turnira – meča u kojem je trijumfovao nad Nadalom posle pet sati i 53 minuta.
S obzirom na strog režim ishrane koji nameće vrhunski sport, teško da bi se Đoković obreo u Turiji, vojvođanskom mestu koje je pre pet godina postalo svetska prestonica kobasice. Zahvaljujući Udruženju „Kobasicijada” i istoimenoj manifestaciji, te 2013. desetoro ljudi predvođenih Miroslavom Medurićem, zvanim Čika, sastavilo je džinovsku kobasicu dužine 2.029 metara i težine oko 2,3 tone. Ipak, kao rekord u Ginisovoj knjizi ubeležen je samo prečnik skuvanog dela „kobasičetine” (3,97 metara). Naime, prema propozicijama, da bi postigao rekord, ovaj specijalitet je morao da bude i pripremljen za jelo. Deo koji je kasnije skuvan u sirovom stanju je težio 340, a posle sedmočasovnog barenja – 255 kilograma. Ginis je zabeležio i recept iz Turije: svinjsko meso, so, biber, blaga i ljuta paprika. Malo je falilo da ove godine i Niš, zahvaljujući gastronomiji, dospe među rekordere jer je u ovom gradu, na nedavno završenoj „Buregdžijadi”, ispečen burek prečnika dva metra i težine 200 kilograma. Ali, za dolazak Ginisove komisije organizatori nisu imali novca.
Pojedini rekordi postavljani su i u „međunarodnoj saradnji”. Tako su srpski maturanti 2011. učestvovali u velikom maturskom plesu koji se održava širom Evrope. Te godine, uz kompoziciju „Slepi miš” Johana Štrausa, kadril je zaplesalo rekordnih 33.202 maturanta na trgovima 51 grada u osam država: Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Mađarskoj, Češkoj, BiH i Slovačkoj. Ginis je nominalno pripisao rekord Plesnom savezu Slovenije, organizatoru tradicionalne manifestacije koja se i dalje održava.
Među pojedincima iz Srbije koji su i po više puta osvanuli u ovoj knjizi, ističu se Dalibor Jablanović iz Stubice kod Paraćina i Ervin Katona, strongmen iz Subotice. Što se Jablanovića tiče, Ginis trenutno beleži četiri njegova rekorda. Prvi je odmotavanje rolne toalet papira jednom rukom za svega 9,80 sekundi. Druga dva su rekordni broj kašika naređanih po licu (31 komad) i telu (79 komada) kojima je balansirao duže od pet sekundi. I četvrti Jablanovićev podvig je to što je za 30 sekundi uspeo da 29 kockica za društvene igre svrsta u „liniju” i postavi na isti broj. I to – vezanih očiju.
Katona, koji je svojevremeno na strongmen takmičenjima proglašavan i za najjačeg čoveka na svetu, drži tri rekorda. Najpre je 2009. u Milanu čitav minut i dve sekunde uspeo da golim rukama, uz pomoć lanaca s ručkama, zadrži vozilo težine 980 kilograma puno putnika na nagibu od 45 stepeni. Zatim je 2011. na nadmetanju u Kini za rekordnih 8,15 sekundi prešao distancu od 20 metara noseći na ramenima 300 kilograma tereta. Najzad, 2014, takođe u Kini, utrkivao se u prevrtanju džinovske gume teške 440 kilograma na poligonu od 20 metara. Džinovski točak, Katona je okrenuo osam puta za 41 sekundu, čime je oborio svoj rekord od 43 sekunde, postavljen dve godine ranije.
Nikola Kulezić, frizer iz Šapca, Ginisov je rekorder u najdužoj nadogradnji kose zahvaljujući pletenici dužine 820 metara i 29 centimetara, koju je 2013. izradio od sintetičke kose različitih boja i nijansi, koristeći tehnike čvorova, pletenja, vezivanja i spaljivanja. Džinovska kika, za čiju je izradu bilo potrebno mesec dana, nadograđena je posle desetočasovnog „montiranja” na kosu modela Ivane Knežević.
Među rekordima iz Srbije je i najduža parada „dačija” automobila, 2011. u Subotištu, u kojoj je učestvovalo 258 vozila. Istini za volju, ima i neslavnih rekorda, pa je tako 2003. ragbi reprezentacija ondašnje Srbije i Crne Gore protiv Francuske na Mediteranskom kupu u Bejrutu, pretrpela najveći poraz koji je u međunarodnim utakmicama u ovom sportu pretrpeo jedan tim. Bilo je 120:0 za Francuze.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


