Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kako je Štulić postao mit

Jedan muzičar poverio mi se da se Džoniju knjiga sviđa, ali da to nikada neće da prizna, kaže Hrvoje Horvat, autor nove biografije frontmena „Azre”
Kako je Štulić postao mit

„Arsen Dedić je napisao devet dobrih pesama, Goran Bregović pet, a ja 30!” Možda će nekome zvučati neskromno, ali ovo su reči Branimira Džonija Štulića koje citira Hrvoje Horvat, autor nove knjige o nekadašnjem frontmenu „Azre”, predstavljene u Beogradu. Knjiga „Štulić: biografija” kreće od početka – muzičarevog detinjstva u Skoplju i Jastrebarskom, studija u Zagrebu, osnivanja „Azre”, i stiže do „razvoda” od muzičke karijere i odlaska i života u Holandiji. Uz neobjavljene rukopise i privatne fotografije, svedočenja kolega, saradnika, poštovalaca, i izjave samog Štulića, Horvat smešta život i delo jedne od najcenjenijih, ali i najkontroverznijih ličnosti na prostoru bivše Jugoslavije i u socio-politički i kulturni kontekst.

Posle čitanog „Fantoma slobode”, priznati hrvatski novinar, rok kritičar i autor Hrvoje Horvat ponovo se uhvatio u koštac sa Džonijevim radom, i rezultat je „Štulić: biografija”, delo koje je objavio „Večernji list”. A prva reakcija ličnosti, kojoj je knjiga posvećena, jeste da mu se nikako ne sviđa! Iako Štulić, kako ističe Horvat za „Politiku”, odbacuje knjigu, koja će se u maju pojaviti i u našim knjižarama, hrvatskog novinara to ne obeshrabruje:

– Jedna koleginica mi je rekla da sam mu ovom knjigom podigao spomenik, Miljenko Jergović da je „retko civilizovano napisana ”, a jedan muzičar poverio mi se da se Štuliću knjiga, ipak, sviđa, ali da to nikada neće da prizna. Uostalom, Jurica Pađen iz „Azre” davno mi je rekao: „Pa, ko može pisati o Džoniju, on je general-pukovnik, zapovednik svemira, on najbolje zna sve!”

Upravo tu Štulićevu sigurnost u sebe, ali i briljantnost pominje i muzički kritičar Petar Janjatović:

– Voleo sam da radim intervjue sa njim, iako bi nekada rekao nešto nakon čega bih samo zamuknuo. Primera radi: „Postoje `Bitlsi` i `Azra` i deset praznih mesta!” Taj njegov razbarušeni stil, ali i temperament potpuno je unikatan na ovim prostorima. Jednoga dana hoće da mi da intervju, a drugi put mi odbrusi: „Šta hoćeš, ja sam te napravio. Da nije bilo mene, ne bi imao o čemu da pišeš!”, seća se Janjatović, a i sam autor knjige podseća:

– Ponekad sa njim ne može racionalno da se priča, nekad on nekoga potpuno bezrazložno izvređa, ali to nije važno. Bitno je da njegovo delo i danas traje. Štulićeva najveća vrednost je u pesmama koje je ostavio iza sebe – smatra Horvat, dok novinar i kritičar Peca Popović hrvatskog muzičara svrstava u najveće autore našeg jezika:

– Svaka generacija treba da otkrije nekoga ko joj je važan, kao što su mojoj bili važni Bregović, Štulić, Dado Topić... U njihovoj muzici pokupili smo kodove i šifre da budemo bolji ljudi, nego što smo bili pre nego što smo počeli da ih slušamo. Ti autori su na našem jeziku rekli važne stvari i to se ne sme zaboraviti.

Novinar Teofil Pančić sa Branimirom Štulićem deli isti bekgraund – kao dete vojnog lica rođen je u Skoplju, a odrastao u Zagrebu. Otuda „oficirsku decu”, naziva „decom slučajnosti”:

– Džoni je, slučajno, rođen u Skoplju, i ne pamti ga. Iako ga ne poznajem lično, odrastao sam u Zagrebu ranih osamdesetih godina kada je „Azra” eksplodirala, i bila najvažnija stvar u našem jugo-kosmosu, i to je moju generaciju odredilo – priseća se Pančić, koji, međutim, smatra da se Štulić na vreme okanuo muzike i otišao u ilegalu u Holandiju:

– Po mom ubeđenju, koje se nikako ne dopada idolopoklonicima Džonija Štulića, otišao je u trenutku kada više nije imao šta da kaže. Imao je neverovatnu autorsku eksploziju i za dve-tri godine uradio je nekoliko albuma i na desetine antologijskih pesama. Sve nakon toga, bilo je inferiorno. Otišao je u Holandiju iz banalnih razloga, i već od kraja osamdesetih percipiramo ga kao nekoga ko je nestao sa našeg horizonta. A odlazak tog vanserijskog autora se poklapa sa nestankom Jugoslavije i onoga što je konstituisalo našu mitologizovanu i bolju prošlost. Nije bio prisutan fizički, ni simbolički kada se naš svet raspadao i to ga je i sačuvalo, što je idealno za stvaranje mita o spasiocu koji treba da se vrati kako bi se ponovo uspostavilo pređašnje rajsko stanje...

Komentari21
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Mehmed Rakovac
Kada topovu gruhaju muze ćute. J.B.Štulić je bio genijalni muzičar i tekstopisac, pa još genijalniji narator svojih sadržaja u rock 'n' roll formatu. Da gospodine Pančić, otišao je Štulić jer nije imao više KOME šta da kaže. Kod nas na Balkanu (ex YU) ima izraz "stari roker". Pogledajte te ljude? To su najbolji od boljih! Njih je veoma malo i zbog toga su jako vrijedni. Ćutljivi, nenametljivi, dobričine i čekaju svoj red... Kako ćete tsunamiju turbo-folka, reppa, hip-hopa... reći: STOP???
Sasa Trajkovic
Svako vreme ima svoje heroje i idole... Štulić je poleteo na krilima Novog talasa u jednom vremenu revolucionarnih promena u društvu u kome je muzika bila " više " od muzike nažalost današnje vreme je vreme bez vrednosti pa samim tim bezvredno.
ExYU
Divno je na ovom terenu u moru plagijata, dobiti nešto originalno, to su AZZRA, DŽoni B.Štulić, grupa Smak TOČAK, ...................... Vlatko Stefanovski, ...........Dado Topić, Sladjana Milošević, Dragana Šarić................................. AZZRU smo svi voleli!
Velika Srbija
Veliki muzicar i karakter i Srbin.
Felipe
Štulič je jedan od retkih ljudi koji je imao veliko poverenje na svim stranama bivše države. Jeste malo teška i egoistična ličnost ali je po opredeljenju humanista i borac za pravdu i istinu. Zato je šteta što nije više bio aktivan u vremenima raspada države i pratećih ratova. Mada kada razmislim da je tako i bolje, pošto bi svaki njegov angažman naišao na nož onih koji šire mržnju. Pretopstavljam da bi to bilo najizraženije u Hrvatskoj iako je tamo bio svojevrsno polubožanstvo.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.