Sreda, 15.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FILMSKA KRITIKA

Sve je istina i sve je laž

Film: „Loro“, režija: Paolo Sorentino, uloge: Rikardo Skarmaćo, Toni Servilo, Kjara Leci, Fabricio Bentivoljo, Elena Sofija Riči, trajanje: 157 minuta, proizvodnja: Italija/Francuska, 2018.
Sve je istina i sve je laž
Из филма „Лоро“ Паола Сорентина (Фото: прес служба 47. Феста)

Ovaj film izražava autorovu nezavisnu i slobodnu kreaciju, nema nameru da predstavi stvarnu istinu. Autor je inspiraciju pronašao u novinskim tekstovima da bi stvorio narativ koji spaja izmišljene i stvarne ljude u potpuno izmišljenom kontekstu i stvorio umetničko delo, pa bilo kakva sličnost s ljudima ili događajima, osim onih koji su bili naglašeni kao stvarni, nije bila namerna. Dakle, sve je istina i sve je laž u filmu „Loro“ Paola Sorentina. Baš kao u ovom, gore izdeklamovanom, uputstvu za konzumiranje filma, plasiranom na najavnoj špici, i baš kao u omiljenom sloganu italijanskog biznismena, televizijskog maga i bivšeg premijera Silvija Berluskonija o kojem i jeste ovo istinito-lažno umetničko delo.

Berluskoni je bio i glavni filmski junak izvanrednog filma „Il caimano“ (kajman) Nanija Moretija još 2006. godine, koji je u bioskope ušao baš pred tadašnje izbore u Italiji koje je ovaj potom izgubio. Za to što se tek sada Paolo Sorentino dosetio i „dohvatio“ Berluskonija samo naivni mogu da pomisle da je slučajnost. Nema tu slučaja. Silviju Berluskoniju su ponovo porasli politički apetiti i nije nikakva tajna da pokušava ponovo da se infiltrira u Vladu Italije. U tom smislu „Loro“ je pravovremen film, koji i podseća na sve Berluskonijeve grehe iz nedavne prošlosti i upozorava na svu vulgarnost, korupciju i beskrupuloznu ekstravaganciju koju bi njegova politička persona mogla ponovo sa sobom da donese na tradicionalno ranjivu i uvek burnu italijansku političku scenu.

Još sama uvodna filmska scena – ovca, što zagledana u televizijski ekran sa popularnim šou-kvizom nije osetila nenormalnu rashlađenost u Berluskonijevoj sardinijskoj vili u koju je zabasala, te je smrznuta pala mrtva – nagoveštava kakva bi sve pitanja Sorentino mogao da otvori. Među njima je svakako i ono: jesu li Italijani zaista takve „ovce“ pa da ponovo nasednu na populističko-političku slatkorečivost i medijsko-ličnu opscenost figure kakva je Berluskoni. Pa i ono (oličeno u sceni odbijanja mlade devojke da ima seks s njim): hoće li italijanski dvadesetogodišnjaci imati njuh da osete njegov (i lični i politički) dah starosti i perverznosti i imati snage da kažu „Ne!“ njegovom povratku na javnu političku scenu.

I upravo negde između tih pitanja, u veoma labavoj, možda čak i previše razbarušenoj strukturi, kreće se ovaj Sorentinov film koji jasno ukazuje i čiji je Berluskoni. On je njihov (loro znači njihov), a ne svačiji. A oni su poslenici carstva korupcije, laži, sumnjivih biznisa i političkih marifetluka, i naravno – ogromnog bogatstva.

Kroz neku vrstu veličanstvenog nereda, sa oscilacijama od egzaltiranosti do ljudskosti, od moralnog do pogrešnog, Sorentino gradi i moderan i luckast i prilično drzak i inventivan film o fenomenu populizma i prostakluka, pun satire i humora, ali i vulgarnosti koje su sa sobom nosile i one čuvene „bunga-bunga“ žurke berluskonijevskog tipa. U tandemu sa svojim neodvojivim stilskim partnerom, vernim direktorom fotografije Lukom Bigacijem tvori razuzdano šarenu „reportažu“ o padu modernog rimskog carstva čiji je car bio veliki prodavac magle i snova, ali nikada nije potcenjivao ljudsku glupost. Naprotiv, obilato ju je koristio u sopstvenu korist.

Kroz neku vrstu narativnog diptiha (scenaristi su Sorentino i Umberto Kontarelo), Sorentino upoznaje gledaoce i sa potencijalno veoma interesantnim likom Serđa (Rikardo Skarmaćo) – mladim i ambicioznim organizatorom raskalašnih žurki, koji nosi dobar deo filma, a onda iznenadno nestaje. Zapravo, od onog trenutka kada se negde na polovini filma konačno pojavi lik Silvija Berluskonija, u odličnoj izvedbi legendarnog Tonija Servila (takođe veran Sorentinov saradnik i junak filmova „Il divo“ i „Velika lepota“), svi drugi padaju u senku.

Sorentino otvara i veliki deo prostora za Berluskonijev odnos sa suprugom Veronikom (Elena Sofija Riči) i za druge paralelne teme, kada dolazi i do znatnog opadanja dinamike i tempa filma. I to je jedna od mana filma „Loro“, uz gore već pomenutu strukturalnu neodređenost. Srećom, vrline prevlađuju. „Loro“ je i zabavan i značajan film.

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Marija Mitrović
Jedna ispravka samo: "Loro" ima značenje "oni". Da bi bilo "njihov" neophodno je da ispred stoji odgovarajući član. I zapravo ti "oni" su ljudi oko Berluskonija, oni koji su u filmu prikazani u sto puta gorem svetlu nego on i koji pokušavaju da dođu do njega, a samim tim i do određene pozicije, vlasti i moći. A, inače, Berluskonija u filmu (barem tokom prvog dela koji sam gledala) ne imenuju već ga nazivaju isključivo "on" (lui) i zato je i važno napraviti tu razliku "oni" i "on".
Dubravka Lakić
@Milorad M. Grešite, čita se filmska kritička kolumna , tako da ništa nije uzalud . Pozdrav za Vas, Dubravka
svako o svom radu misli sve najbolje
To naravno Vi, kao njen autor, tako mislite... Lijepo je tako misliti.
Milorad M.
Ne zemaljskoj kugli ne postoji uzaludnija kolumna od ove o filmu. Nazalost, niti ko ovo cita, niti komentarise. A trebalo bi...
ebert
Komentari na clanak nisu pokazatelj citanosti, odobravanja, kvaliteta, itd.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.