Sefardsko porodično nasleđe
Priče izgubljenog sefardskog Beograda, rituali, zatrpane uspomene i ljudske sudbine koje prkose zaboravu okosnica su istraživanja kojeg se prihvatila Gabrijela Nikolić. Ono što je dokučila iz porodične istorije, ali i istorije srpske prestonice i njene jevrejske zajednice, ona je stavila u dokumentarni „ram” i prikazala na izložbi u Institutu „Servantes”.
Postavka „Svetinja vode” obuhvata zanimljivu arhivsku građu. To potvrđuje i isečak iz novina: „Amam u evrejskoj mali do evrejske škole opravljen u najboljem stanju, sa svima potrebnim udobnostima snabdeven, koji ima više kabina sa evropskim nameštajem, kupanje je po običaju carigradskom, vode dovoljno vruće i ladne, tuševi dobri, toplota najvišeg stepena, doček najboljom čistotom i uslugom”.
Ovo je pisalo u oglasu koji je 1885. godine, moleći „za mnogobrojnu posetu”, objavio amamdžija jevrejski Jozef Zunana.
Iako zgrada u kojoj se nalazilo ovo ritualno jevrejsko kupatilo ne postoji već osamdeset godina, priča o njemu i njegovom vlasniku oživela je na izložbi.
Inspirisana svojim sefardskim poreklom, autorka polazi od traganja za ostacima pomenute zgrade na Dorćolu, u starom sefardskom naselju gde je njen čukundeda Josif Zunana bio vlasnik hamama ili ritualnog jevrejskog kupatila. Zgrada je porušena 1939. godine.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


