Sreda, 15.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kritika društva kroz kritiku čoveka

Dela Milana Blanuše dijagnostikuju nestajanje identiteta kod čoveka današnjice i skreću pažnju na dehumanizaciju savremenog društva
Kritika društva kroz kritiku čoveka
„Срп¬ски идол”, 2006. (Фото: Галерија Рима)

Kragujevačka Galerija Rima do 10. novembra domaćin je grafikama i skulpturama Milana Blanuše, njegovim prepoznatljivim muškarcima u odelima i njihovim provokativnim gestovima. Dela koja su pred Kragujevčanima i svima koji dođu u taj grad i obiđu ovaj izlagački prostor, pružaju mogućnost da se ovaj autor, između ostalog i dobitnik „Politikine” nagrade (2000), upozna upravo kroz deo opusa „u kojem se očituje njegova puna stvaralačka zrelost i u kojem je sagradio jedinstven idejni rukopis”.

O njegovoj umetnosti i pedagoškom radu Nevena Martinović, istoričarka umetnosti i kustos Galerije Rima, piše u katalogu koji prati postavku. Podseća da je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1967, da je postdiplomske studije završio na Državnoj visokoj školi za likovne umetnosti u Braunšvajgu 1971. i specijalizaciju na Državnoj visokoj školi za likovne umetnosti u Frankfurtu na Majni 1978, a da je pedagošku karijeru započeo 1976. na Akademiji likovnih umetnosti u Novom Sadu, gde je u zvanju profesora emeritusa, pri čemu je predavao i na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu i na Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju. Istovremeno, Blanuša još od 1968. samostalno izlaže i do danas je priredio više od pedeset izložbi slika, crteža, grafika i skulptura u zemlji i inostranstvu.

Budući da okosnicu u ovom slučaju čini grupa najnovijih radova u kojima on, koristeći „punu i tešku crtačku liniju”, dijagnostikuje nestajanje identiteta kod čoveka današnjice i skreće pažnju na dehumanizaciju savremenog društva, i da su im dodate dve skulpture od terakote iz 2006. i 2013, nemoguće je izbeći angažovanost u tumačenju izloženog. Naime, Blanuša „kritiku društva profiliše kao kritiku čoveka”.

 „Mannish Boy”, 2019. (Foto: Galerija Rima)

On promišlja o pojedincu i njegovoj sveukupnoj degradaciji, ističe kustoskinja, napominjući da modele za svoje radove autor pronalazi na stranicama dnevnih novina, u figurama i pozama u kojima su fotoreporteri zabeležili političare i biznismene, sitne i krupne, lokalne i svetske vođe. Njegov čovek opredeljuje se, mahom, za neverbalne poruke koje komuniciraju društveno prihvatljiva osećanja, ali ponekad daje prednost i radikalnijem izboru. Na primer u vidu „srednjeg prsta”, koji je u istoriji zapadne civilizacije prerastao „od seksualno konotirane psovke do jednog od najpoznatijih simbola bunta”. Ona, dalje, primećuje još jednu karakteristiku: „Tipska pojavnost Blanušinih figura, njihove opšte i nepamtive crte lica, uz bezizražajni dres-kod kao staleški simbol političko-korporativne kaste, govore o nedostatku slobode mišljenja, odlučivanja, govora i ponašanja. Svaka individualna karakteristika je cenzurisana, najpre sistemom koji ih prekraja, a potom i autocenzurama koje na hijerarhijskom usponu postaju stepenice do vrha. Jednom kada sa uspehom srastu sa svojim odelima, cenzura postaje suvisla, jer je sećanje na slobodu izbrisano, a ličnost trajno uklonjena”.

Osim toga, dolazi se do zaključka da sadržaj njegovih radova nikad nije pravolinijski. Pored postojanja nekih formalnih detalja koji to potcrtavaju, u razradi osnovne ideje Blanušinog pristupa „važna uloga pripada i tekstu” koji se na delima nalazi. To je još jedna ambivalentna ravan, jer se karakter tog odnosa između reči i slike, koji je idejno ravnopravan, „kreće od komplementarnosti, preko napete kontrarnosti do potpunog apsurda, ali je uvek u funkciji dekodiranja centralne ideje”, što je i sam umetnik isticao i ponovio prilikom jednog od razgovora koji je vođen sa njim u njegovom ateljeu u Vršcu, ističe Nevena Martinović.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Sasa Trajkovic
Podrzavam socijalnu ulogu umetnosti u drustvu i kulturi, to i jeste smisao umetnosti da provocira i bude svojevrsno ogledalo drustva... Ali mi se NE dopada sto je to " projekat " nekog kustosa ... umetnost noiti je projekat niti je " delo " nekog kustosa ....

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.