Sreda, 21.05.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Prava onih koji rade od kuće nisu zaštićena

Čak 61 odsto menadžera u analizi Centra za istraživanje javnih politika o radu na daljinu tokom pandemije potvrdio je da svojim radnicama kompanija nije izdala aneks ugovora o radu
(Фото А. Васиљевић)

Više od 200.000 zaposlenih, što je oko devet procenata radne snage u Srbiji, zvanično je u toku 2020. bilo upućeno na rad od kuće. Dok se za prošlu godinu statistički podaci još čekaju, pretpostavlja se da je njihov broj bio još veći. Većina ovih radnika obavljala je poslove koji podrazumevaju korišćenje kompjutera i interneta što je otvorilo prostor za korišćenje različitih metoda nadzora.

Za zaposlene je rad od kuće bio dobar način da u pandemiji sačuvaju zdravlje, ali novo proučavanje Centra za istraživanje javnih politika „Svevideće oko: kako je rad na daljinu tokom kovida 19 otvorio vrata za sveprisutnost poslodavaca u život radnika” pokazalo je da prava zaposlenih nisu bila zaštićena.

Tako je čak 61 odsto od 113 menadžera kazalo da svojim radnicama nisu izdali aneks ugovora o radu (temeljeni dokument kojim se uređuje rad od kuće i koji je poslodavac obavezan da izda zaposlenom), potvrdio je Ljubivoje Radonjić, istraživač centra, dok je još 13 procenata njih odbilo da odgovori.

Kad je reč o obavezi poslodavaca da zaposlenima obezbede sredstva za rad, odgovori poslodavaca i radnika u istraživanju bitno se razlikuju. Oko tri petine od 366 anketiranih zaposlenih izjavilo je da je koristilo svoj računar, dok je svega 27 odsto njih potvrdilo da su od poslodavca dobili ovaj vid opreme. Nasuprot tome, 78 procenata rukovodilaca reklo je da su zaposlenima obezbedili sredstva za rad, dok je 13 odsto ukazalo da su radnici koristili sopstveni kompjuter.

Nadležni napominju da Zakon o radu jasno propisuje da su poslodavci dužni da zaposlenima koji rade od kuće isplaćuju naknadu troškova za upotrebu i korišćenje sredstava za rad koji su u vlasništvu radnika. U anketi centra, međutim, samo 15 odsto poslodavaca je izjavilo da isplaćuje takvu vrstu naknade, a takođe se pokazalo da zaposleni najčešće koriste sto i stolice u svom vlasništvu, bez nadoknade troškova kompanije. Istraživači centra prvenstveno su se usredsredili na nadzor radnika na radu od kuće. Pokazalo se da većina poslodavaca prati njihov rad, na isti način na koji je to činila i dok su oni radili u prostorijama poslodavaca. Najveći broj rukovodilaca rad zaposlenih prati putem usmenih i pismenih izveštaja koje im radnici dostavljaju, a pokazalo se da poslodavci nadgledaju i-mejl korespondenciju zaposlenih, prate korišćenje službenih vozila i telefona, koriste aplikacije za praćenje efikasnosti rada, video-nadzor, a deo njih prati i aktivnost zaposlenih na internetu.

Kako rezultati istraživanja pokazuju, obim nadzora zaposlenih preko posebnih aplikacija je relativno mali. Softver za praćenje efikasnosti se retko koristio (dva odsto), ali je bio češći u IT industriji (13 procenata) i za zaposlene iz pozivnih centara (osam odsto). Branka Anđelković, koosnivačica centra, podsetila je da korišćenje aplikacija za praćenje efikasnosti kod nas nije previše često, ali ga je i u Srbiji potrebno dodatno regulisati, jer primeri iz drugih zemalja ukazuju da na to da se ono brzo širi.

Rezultati ankete pokazuju da i kod zaposlenih i kod poslodavaca ne postoji razumevanje njihovih prava i obaveza, kada je reč o radu od kuće i zaštiti podataka o ličnosti. Nerazumevanje je, kazala je Tanja Jakobi, izvršna direktorka centra, znatno izraženije u slučaju obrade podataka o ličnosti.

Iako je Zakon o zaštiti podataka stupio na snagu pre više od dve godine, njegova primena u praksi je i dalje ograničena, pa poslodavci ne razumeju na koji način je potrebno da obezbede zaštitu podataka o ličnosti.

Proširiti odredbe Zakona o radu

Neke od preporuka istraživanja odnose se na neophodnost usklađivanja Zakona o radu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Ta obaveza je istekla još 2020. Važno je proširiti i odredbe Zakona o radu koji regulišu rad od kuće, a koji je sada uređen samo jednim članom. Treba doneti i zakon koji bi definisao video-nadzor, jer je ova oblast sasvim neregulisana. Pažnju treba posvetiti uređenju video-nadzora zaposlenih koji rade van prostorija poslodavca. Treba raditi na dopunama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, a naročito obratiti pažnju na odredbe koje se tiču radnog prava, jer je trenutno samo članom 91 na opšti način regulisana ova oblast.

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.