Utorak, 09.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Hladno je na severu

Hladno je na severu
Данско поштанско сандуче (Фото: [email protected])

Sećate se verovatno Mikija Rubiroze iz serije ”Grlom u jagode”. Dajem glavu ako većina nas koja je otišla na zapad ne misli o sebi kao o modernom Mikiju Rubirozi – bar mi koji smo ostavili Beograd. Vratiću se na to malo kasnije.

Mene je sudbina oduvala na hladni sever, u „trulu kraljevinu“ Dansku. Da je trulo – nije, da je hladno – jeste. Hladno je i na celzijusovoj skali ali još više oko srca i oko duše srpske. Mislio sam ja da beogradskom šmekeru niko ništa ne može i da ću  “lako ja njih da dovedem u red“. Prošlo je 17 godina, uspesi i padovi se ređaju godinu za godinom ali jedno zasigurno stoji sve vreme – Danac nikada neću biti. Ne zato što je ne bih, jer imaju oni mnogo dobrih strana. Jednostavno ne postoji genetska podloga da osećajni Balkanac pogodi žicu hladnog i racionalnog Danca. Možeš da se nerviraš, možeš i da psuješ ali je rezultat uvek isti, što će reći da stvari idu na danski način. Koliko sam puta rekao “paaa kako bre sine …“ ubeđen da bi - kada bih se ja pitao - sve bilo mnogo bolje.

Mnogi bi rekli “pa vrati se u onaj Beograd, ko ti brani?“, ali nije to to. Fora je uspeti tamo gde si. A uspeh se definiše time što ti sam misliš da je važno. Po pravilu izgleda da je uvek najvažnije ono što ti smeta i nedostaje, do čega dolazimo jako teško, ili nikada.

Onda dolaze kompromisi, što je možda suština života kada pređeš 40-u. Kompromisi svuda: na poslu (“šef je glup ali je lova dobra“), sa devojkom (“nervira me ali ne histeriše“), na rukometu – trener sam (“nemaju osećaj za igru ali me slušaju“), političari (“meki su ali nisu kvarni“), i tako sve redom. Moj najveći kompromis i možda najveći uspeh je da sam uspeo da definišem sebe kao „beogradskog Danca“ i jako mi je dobro, mogu vam reći. Na taj način se diferenciram od onoga što ne volim, a uzimam ono što mi odgovara. To vredi i za beogradsku i za dansku stranu.
Ih da sam do toga došao pre 10 godina, sada bih bio car a Danska carevina...

Od kada postadoh beogradski Danac postade mi lepo da navratim u Beograd. Sada me više ne nervira „GSB“, čak me ni roditelji više ne nerviraju. I lepo mi je. A onda sam opušten i to se primeti. Baš kao kada je Miki Rubiroza davnih 70-tih dolazio u Beograd na odmor sa pečalbe u Nemačkoj.

Komentari20
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.