Bela reka čeka status zaštićenog dobra treće kategorije

Skriveno od očiju, na petnaestak kilometara od centra grada, u Ripnju nalazi se jezero Bela reka. Oko jezera, koje je veštačka je akumulacija nastala 1988. kako bi se obuzdali bujični vodotokovi u prestonici, formirala se zelena oaza godinama mesto gde su se odmarali meštani, izletnici i okupljali pecaroši. Nesavesni sugrađani su, nažalost, i tu našli lokaciju da prave deponije, a pojedinci su imali nameru i da na tom mestu grade. Kako bi sačuvali ovaj zeleni kutak, članovi Udruženja „Bela reka” pokrenuli su inicijativu da se ovaj deo zaštiti. U prethodnih mesec dana predlog je bio na javnom uvidu. Juče je povodom ove inicijative, u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, održana i javna rasprava. Studiju ovog području uradio je Zavod za zaštitu prirode Srbije.

– Ovo područje smo istražili od 2021. do 2022. godine. Zaključili smo da ima vrednost da bude prirodno dobro pod trećom kategorijom zaštite, jer ispunjava, između ostalog, ciljeve zaštite ugroženih i retkih tipova staništa, ekosistema i autohtonih divljih vrsta na nacionalnom i međunarodnom nivou, omogućava nesmetano odvijanje nekih od životnih faza pojedinih vrsta poput mreštenja, gnežđenja, podizanja mladunaca ... – rekla je Marina Ilić, koordinator studije iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije. Studija je završena prošle godine, a zatim je prosleđena nadležnom sekretarijatu i ministarstvu.

Posebna vrednost ovog područja su izdvojena staništa tri strogo zaštićene vrste tvrdokrilaca. To su jelenak, bukova strižibuba i Nastasov trčuljak, kao i strogo zaštićena vrsta leptira – veliki kupusar. Jelenak i bukova strižibuba pored nacionalnog imaju i međunarodni značaj.

– Jelenak je ovde izrazito brojan, što pokazuje da je ovo jedan od centara populacije ove vrste ne samo u Beogradu već i u Srbiji. Iako je rasprostranjen širom Evrope, neka istraživanja pokazuju da se staništa ove vrste gube, a ona je inače prisutna u gradskoj sredini, u šumama, u pošumljenim područjima i u velikim gradskim parkovima. Upravo šume Bele reke su odlično stanište za njega – kaže Ilić.

Na ovom području zabeleženo je 213 vrsta biljaka, a od toga njih 20 imaju status zaštićenih divljih vrsta, 41 vrsta gljiva, od kojih su dve zaštićene – golubača i ljubičasto-zelena zeka.

– U jezeru živi 13 divljih vrsta riba kao što su šaran, štuka, krkuša, deverika, klen, grgeč, smuđ, som, uklija i bodorka. Skoro sve vrste vodozemaca, a gmizavci stepski smuk, ribarica, zidni gušter ovde imaju odlične uslove za reprodukciju i mesto da prezime – ističe Ilić.

U široj zoni Bele reke zabeleženo je 46 vrsta ptica, a u području granica zaštićenog područja 38. To je 13 odsto registrovanih vrsta ptica u Srbiji. U našoj zemlji ih ima oko 360. U šumi oko akumulacije obitava 27 vrsta sisara, među kojima su puh lešnikar, šumski puh, vidra, slepi miševi... Poseban resurs predstavljaju srna, divlja svinja i zec.

Bela reka predstavlja prirodnu granicu između Ripnja i Rušnja, odnosno opština Voždovac i Čukarica. Površina zaštićenog dobra iznosi oko 44 hektara i 13 ari. Na čitavom zaštićenom području uspostavlja se zaštita trećeg stepena. To, između ostalog, podrazumeva da se na tom prostoru zabranjuje isušivanje i zasipanje korita Bele reke, seča šuma, osim u slučaju pojave bolesti, loženje vatre, osim na mestima gde je to predviđeno, pravljenje deponija, spaljivanje otpada, korišćenje i uništavanje strogo zaštićenih vrsta, prenamena šumskog zemljišta, izgradnja vikendica, naselja i širenje građevinskog područja, privredni ribolov, rekreativni ribolov u periodu mresta, potvrđuje se i zabrana kupanja donesena pre dvadesetak godina zbog većeg broja utapanja...