Četvrtak, 11.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Pravo na istinu

Pravo na istinu
Бернард Монтгомери, краљ Петар Други и Винстон Черчил 4. јула 1941. (Фото „Википедија”)

U rubrici Među nama 16. oktobra je objavljen tekst gospodina Milomira Miladinovića pod naslovom „Pomirenje ili svađa”, kojim se na neki način komentariše moje pismo objavljeno 9. oktobra.

Iako je moja prevashodna namera u navedenom dopisu bila da ukažem na uticaj ideologije Komunističke partije Jugoslavije, na ishod borbe između pokreta đenerala Dragoljuba Mihailovića i partizana pod vođstvom KPJ, gospodin Milomir Miladinović se samo delimično bavio ovim tekstom i pitanjima koja sam pokrenuo. Ponovo se, kao što je činjeno decenijama od strane zvanične propagande države koja je uspostavljena nakon Drugog svetskog rata, bavio samo pokretom đenerala Mihailovića i dokazivanjem da su to bili „loši momci” u tom sukobu.

Svi mi koji smo rođeni i živeli nakon pobede komunista u tom ratu bili smo svedoci neprekidne propagande kojom je dokazivano da su poraženi pokret, koji je jedini bio legalan i legitiman, činili domaći izdajnici, saradnici okupatora, ubice i koljači. Komunistička propaganda preko udžbenika u školama, svih medija, uz pomoć knjiga, filmova i pozorišnih predstava, uspevala je da ubedi dobar deo građana Jugoslavije u to da su predratni oficiri Jugoslavije i srpski seljaci koji su uglavnom činili ovaj pokret i koji su se odmetnuli u šume ne bi li se borili za oslobađanje postojeće države, u stvari, ubice i koljači. Posledice takve naopake propagande mogle su se osetiti u ratovima devedesetih godina prošlog veka, kad su svi protivnici srpskog naroda u ovim ratovima govorili da su Srbi četnici, što je označavalo nešto krajnje negativno.

Ovih dana oglasilo se Ministarstvo spoljnih poslova države Hrvatske, koje je osudilo podizanje spomenika đeneralu Mihailoviću zato što je reč o ratnom zločincu. Najveća ironija je kada ovo napiše država Hrvatska, pravni sledbenik Nezavisne države Hrvatske, koja je počinila jedan od najvećih genocida u Drugom svetskom ratu, čije tačne podatke, na žalost, ne znamo i koja je i sama počinila genocid devedesetih godina, kad je iselila nekoliko stotina hiljada Srba. Da li su podržavaoci te komunističke propagande bar danas svesni posledica koje su proizveli za srpski narod ili bi da i danas dokazuju nešto što nisu uspeli da dokažu za nepunih 80 godina? Da li je Jugoslavija ikada objavila broj civila koje su navodno ubili četnici, pošto bismo samo tim podatkom mogli da procenjujemo istinitost te propagande? Nikad nije utvrđeno ni objavljeno koliko je građana Srbije stradalo od strane komunista iz političkih razloga, a to je, po mom skromnom mišljenju, mnogo veći broj i osnovni razlog zašto mi od 1945. godine slabo baratamo istinom i stvarnim činjenicama.

Pokušaj gospodina Miladinovića da pomoću proglasa kralja Petra iz septembra 1944. godine dokazuje da je četnički pokret odbačen, neistinit je i nepošten. Kralj Petar nije odbacio četnički pokret, nego je pozvao đenerala Mihailovića da se njegov pokret stavi pod komandu maršala Tita, da se formira zajednička vlada Tito-Šubašić i da se nakon rata održe slobodni izbori. Naravno da je „demokrata” Tito, u skladu sa svojom ideologijom, izigrao vladu u Londonu i kralja Petra, ali je isto tako činjenica da je kralj Petar, koji je tada imao 21 godinu, ovaj proglas dao pod pritiskom zapadnih vlada, odnosno Velike Britanije. On je prevaren i izigran jer je tada silama pobednicama iz mnogo razloga odgovaralo da na vlast u Jugoslaviji dođe komunista Tito.

Gospodin Miladinović je u svom tekstu učinio vidan napredak kad je napomenuo da samo pojedinci iz JVuO nisu rehabilitovani, što bi značilo da nije istina ono što je zvanična propaganda širila decenijama.

U svakom slučaju, poziv autora na pomirenje, a protiv svađe, deluje razumno. Međutim, problem je u tome što pobednici nemaju s kim da se mire, pošto su poraženu stranu, na ovaj ili onaj način, uništili, odnosno oterali iz zemlje.

Državi Srbiji i njenim građanima potrebni su istina, humanizam, ne komunizam i briga o svakom pojedincu, ali smo, nažalost, daleko od toga.

Vladimir Slijepčević,
Beograd

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Мали Ђокица
Што се жртава комуниста тиче огромне су разлике у бројкама, од 12.000 до 60.000. Четничке ће се тек показати. Сада о четницима могу говорити само они који су осетили четничко "родољубље" на својој кожи. Као дете избегао сам шутирање корита са водом (стајало на сунцу да се угреје) у коме смо се купали, само тако што још вода није била топла. Бахатост четника је и кад Калабић дође код српског домаћина па га отера са чела стола да би он сео. А можда су "четничке тројке" измислили Марсовци?
Mr Dragan D
Možda se treba setiti velikih reči Ljube Moljca: Rat sam proveo u podrumu intenzivno mrzeći Nemce... mislim kad govorimo o silnim antifašističkim pokretima bez ispaljenog metka
Димитрије
"сведоци непрекидне пропаганде" Не морам да будем жртва пропаганде као имам сведочење из прве руке. Мој деда је био младић који није припадао ни једној страни и за длаку је избегао четничку каму без икакве кривице или било чега сличног. И онда ће неко да ми прича о некаквој легалности тог "покрета". А цели памфлет је само још један слаб покушај да се оправда тај покрет и докаже недоказиво а то је да су се борили против окупатора
Димитрије
Јeдан Шумадинац, сретао сам ја и појединце из тог покрета. Али ме нешто њихова сведоћења нису разуверила. Живим у граду у коме су се чланови тог покрета сликали са совјетским војницима а истовремено им постављали заседу. Нешто нисам нашао документе о оном кључном, борбама четника против окупатора, сем неких причица новопечених ченика остало је NULLUS а учио сам и војну историју (прескочи оно истрошено да је то било идеолоишки обојено јер та историја се не може фалсификовати)
Јeдан Шумадинац
Видиш, твој деда је избегао четничку каму, а знаш ли да је десет пута више било оних који, такође без кривице, нису избегли партизанске метке? А о партизанским камама нико и не говори, а било их је. Уосталом ти ни памфлет ниси написао, већ своју резигнацију и дискредитацију текста, засниваш на сведочењу појединца, а још су стари Латини говорили :TESTIS UNUS, TESTIS NULLUS.
Dragomir Olujić Oluja
Sramotno je, g-dine Slijepčeviću, nakon 80-ak godina od događaja i posle desetine hiljada stranica dokumenata, studija, svedočenja, zapisa... (o drugome da i ne govorimo) kolaborantski i zločinački put Draže Mihailovića i Ravnogorskog pokreta na bilo koji način opravdavati! Uostalom, kralj Petar II je u septembru 1944. raspustio JVuO, Dražu smenio sa mesta ministra vojnog i ražalovao ga, proglasio narodnim izdajnikom, a četnike pozvao da pređu u partizansku NOVJ i pod komandu maršala Tita!...
dr Slobodan Devic
"Држави Србији и њеним грађанима потребни су истина, хуманизам, не комунизам и ..." Da bi doslo do pomirenja vazno je da se obelodane cinjenice. Medjutim, odbacivanjem komunizma u Srbiji odbacuje se jedan deo gradjana sa kojima u stvari treba da se izmirimo. Jasno je da je takav stav izrecen emotivno, sto isto ne pomaze proces izmirenja. Licno nemam nista protiv srpskih komunista koji su prvo Srbi pa tek onda komunisti. Nas pravi problem su titoisti, koji su malobrojni ali dobro zasticeni ...

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.