Prostitucija je paravan za trgovinu ljudima
Mihajlo Maksimović, u medijima označen kao najpoznatiji srpski makro, optužen za učestvovanje u takozvanoj elitnoj prostituciji i trgovini ljudima, prošle nedelje je odlukom Višeg suda u Beogradu osuđen na tri godine i dva meseca zatvora, dok je njegov brat od strica Dušan Milenković kažnjen sa godinu i četiri meseca robije.
Obojica su oslobođeni optužbi za trgovinu ljudima, a osuđeni za krivična dela – posredovanje u prostituciji i posredovanje u prostituciji u saizvršilaštvu.
Sudija je, obrazlažući presudu, rekla da veće smatra da u radnjama optuženih nema elemenata krivičnog dela trgovine ljudima, za koju ih je teretilo tužilaštvo.
Prema iskazima oštećenih, kako je navela sudija, vidi se da je sve bilo dobrovoljno i da su oštećene znale da u bilo kom trenutku mogu da napuste posao. Prilikom odmeravanja kazne, sudsko veće je imalo u vidu da je Maksimović pet puta osuđivan, kao i da je Milenković neosuđivan.
Maksimović je ranije priznao da je posredovao između devojaka i klijenata u prostituciji, ali je negirao da je trgovao ljudima. On je organizovao i profesionalno fotografisanje tih žena radi prezentacije klijentima, ugovarao vreme, mesto i iznos novca za pružene seksualne usluge, organizovao prevoz devojaka do klijenata i nazad do stanova u kojima su živele, i od njih uzimao 30 odsto od zarade.
Prošle nedelje beogradska policija prekinula je lanac prostitucije i uhapsila i I. Z., V. S. i S. L., dok se za braćom Urošem i Milošem Panićem traga. Svi oni su optuženi zbog navođenja, podsticanja i organizovanja predaje ženskih osoba drugim licima radi prostitucije. Ova grupa se sumnjiči da je organizovala prostituciju na teritoriji Zemuna i Savskog venca. Prema podacima iz istrage, cene seksualnih usluga su odredili osumnjičeni kojima su oštećene odvajale od 50 do 70 odsto zarade, a ostatak zadržavale za sebe. Procenat novca koji je pripadao makroima ostavljale su u kafiću u Beogradu na vodi ili su po novac na adrese u Zemunu dolazili osumnjičeni i njima bliske osobe.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže za „Politiku” da su niske kazne „tradicija” u prostituciji zbog toga što su osobe koje pružaju seksualne usluge pristale na takvu saradnju i na takav odnos i sa makroima i sa klijentima.
„Među klijentima prostitutki su poslovni i ugledni ljudi, političari… Oštrije kažnjavanje prirodno bi zahtevalo i kažnjavanje klijenata. Nije osnovna dilema da li treba pooštravati kazne, već da li treba legalizovati prostituciju. To je tema koja egzistira dugo, a praksa zapadne Evrope pokazuje da legalizacija prostitucije ima pozitivne efekte u vidu zdravstvene zaštite, i prostitutki i klijenata, i zato što se na taj način celo jedno područje koje je crni biznis, pretvara u nešto što je vidljivo. Međutim, kada je reč o legalizaciji, velike su moralne dileme. Te dileme oduvek postoje, ali nikad nisu sprečile postojanje prostitucije”, smatra Radovanović.
Prema raspoloživim podacima, najčešće žrtve trgovine ljudima u Srbiji su žene i devojčice. Kazne za trgovce ljudima su od tri do 12 godina zatvora, ali u praksi se najčešće presuđuje od tri do pet godina, a često i kazne manje od tri godine. Do toga dolazi i zbog česte prekvalifikacije krivičnog dela iz trgovine ljudima u posredovanje u prostituciji, čime se smanjuje i kazna, upozoravaju iz mnogih nevladinih organizacija. Iz NVO ističu i da je čest problem to što se osim prekvalifikacije dela tokom postupka, krivično delo trgovine ljudima od početka procesa kvalifikuje kao posredovanje, te žrtva više nije žrtva, već dobrovoljna prostitutka.
I prostitucija i trgovina ljudima spadaju pod organizovani kriminal, dodaje Radovanović. On ističe da je trgovina ljudima kompleksan i raširen kriminal iza kojeg stoje vrlo bogati klijenti.
„Oni koji kupuju žene i decu vrlo su bogati i to je ekstremni deo tog kriminala. Dno prljavog posla je trgovina decom koja pripadaju nekim etničkim grupama. U tom kriminalu, nažalost, često učestvuju i roditelji koji zbog nemaštine nemaju mogućnost preživljavanja i izdržavanja dece nego ih prodaju. Takve stvari treba odvojiti od prostitucije, jer su to dve grane organizovanog kriminala koje su drastično različite i po definiciji, prirodi i posledicama. Ali postojanje prostitucije kao vrste kriminala, omogućava osobama koje se zapravo bave trgovinom ljudima da se izvlače sa niskim kaznama”, zaključuje Dobrivoje Radovanović.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


