Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Pod nebom Afrike

Pod nebom Afrike
Љубомир Анђелковић у Библиотеци града (Фото: Марко Спасојевић)

Izreka „na dlanu drži svet” može se pripisati Ljubomiru Anđelkoviću koji je počeo da putuje kao desetogodišnjak i draž putovanja neguje i u sedmoj deceniji. Neke doživljaje preneo je u knjigu „Pod nebom Afrike” koju je sinoć predstavio u „Rimskoj dvorani” Biblioteke grada Beograda. Sa autorom je u programu učestvovao Marko Jelić, predsednik Društva prijatelja Alžira koje je sa „Klubom putnika”, izdavačem dela, organizovalo promociju. A u publici je bio i ambasador Alžira u Srbiji Fatah Mahraz.

 „Dobrodošlicu u Alžir želi nam blještavo sunčano jutro. I potrebno nam je baš takvo, jer do prvog većeg grada valja prepešačiti ko zna koliko kilometara. Na granici nema ni žive duše...Krećemo, uživajući u lepom vremenu i slobodi, koja nas kao anđeo čuvar prati i štiti otkada smo otišli iz Beograda. Posle nekoliko kilometara stižemo do prvog naselja...Žene nas saleću nudeći nas kolačima, a mi iz poštovanja ne možemo da ih odbijemo, pa od svake uzimamo bar po jedan. Dece je najmanje dve stotine. Pušteni su iz škole da nas dočekaju i provedu kroz mesto. Nismo sigurni šta se dešava, pa ulazimo u jednu prodavnicu, nadajući da će se razići. Oni kao po komandi sedaju na ulicu ispred, čekajući da izađemo. Prate nas do ivice naselja, a onda se uz graju i smeh, vraćaju u školu...” Ovo su neke od niza impresija o Alžiru, za čiji narod Ljubomir kaže da se posebno izdvaja po gostoprimstvu, iako je i u drugim zemljama koje je obišao, narod bio srdačan i nikada nije imao ni jednu neprijatnost.

„U Beogradu, na Avali,dok smo Voja i ja noćima pričali o putovanjima kroz Afriku,dešavalo se da proleti neka zvezda padalica. Dok bih rekao Voji da pogleda, ona bi već nestala. U jednom od takvih trenutaka Voja reče: „Znaš, brate, ja nikada nisam video zvezdu padalicu! – Videćeš ih kad budemo u Africi – rekoh mu. Nad Nigerom se odigrava vatromet zvezda koje proleću nebom. Svakog trenutka padne ih najmanje deset. – To je to – kažem mu. – Stigli smo tamo gde treba da budemo”.

Sabirajući utiske uz želju da što bolje objasni zašto se Afrika izdvaja od drugih delova sveta, Anđelković, ocenjuje da je to i zbog toga što je obilazeći Evropu uzduž i popreko, stekao utisak da je ona most ka drugim krajevima, jer u njoj nije prepoznao onu vezu porodica i pojedinca sa okruženjem kao u afričkim mestima u kojima se živi jednostavnije i prisnije s prirodom i bližnjima. Afrika je prema rečima ovog putopisca, ostala čista, nije se pokvarila, ima dušu.

–Tamo sam video onu sliku koju sam poneo iz detinjstava, gde smo okupljeni u dvorištu na Zvezdari sedeli razgovarala ili radili - baka, deda, roditelji, komšije...U Africi sam to uočio. A da sam na pravom mestu, posvedočio je i prizor na stadionu gde se igrala prava utakmica, i gde su fudbaleri trčali oko stabla na sredini terena, jer u Africi se drvo ne seče. Drvo se u Africi poštuje kao svetinja – ispičao je Ljubomir. A kako je magija putovanja počela, on na početku svog štiva kazuje: „ Odluka je doneta. Magija je zavladalanašim dušama i mislima. Ta odluka drži nas u stalnom ushićenju, iako problemi izgledaju nerešivo. Leto je 1975.godine, a nas trojica, tri brata sa svojih sedamnaest, osamnaest i devetnaest godina, odlučili smo da pobegnemo od kuće i odemo u Afriku. Želja i mladost su sve što imamo – i sve što nam je potrebno”. Tako su se u avanturu otisnuli Vlada, Voja i Ljubomir...Autor ove knjige dodaje i da je prvo putovao sa roditeljima, pa sa braćom, sa svojom decom, a često i sam. Putevi su se otvarali, a na njima je sazrevao trudeći se da dokuči suštinu postojanja, jer je u tome i lepota života.

Poklonike pisane reči očekuje niz iznenađenja koja otvaraju prozor u čudesni afrički svet. Među koricama ove knjige Ljubomir Anđelković smestio je priče napisane zahvaljujući bogatom iskustvu i putovanju Saharom i rekom Niger. Autor na kraju poručuje da je smisao putovanja - povratak kući, gde se sabiraju utisci i ređaju sitnice koje u rancu, koferu ili džepu donesemo iz dalekih predela.  Neke sitnice su lični čuvari uspomena, a druge, suveniri za prijatelje. I sve je to građa za nove priče do sledećeg putovanja i susreta sa putopiscem.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Rodoljub
Bravo. Afrika je budućnost. "U Africi se poštuje drvo".

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.