Pod nebom Afrike
Izreka „na dlanu drži svet” može se pripisati Ljubomiru Anđelkoviću koji je počeo da putuje kao desetogodišnjak i draž putovanja neguje i u sedmoj deceniji. Neke doživljaje preneo je u knjigu „Pod nebom Afrike” koju je sinoć predstavio u „Rimskoj dvorani” Biblioteke grada Beograda. Sa autorom je u programu učestvovao Marko Jelić, predsednik Društva prijatelja Alžira koje je sa „Klubom putnika”, izdavačem dela, organizovalo promociju. A u publici je bio i ambasador Alžira u Srbiji Fatah Mahraz.
„Dobrodošlicu u Alžir želi nam blještavo sunčano jutro. I potrebno nam je baš takvo, jer do prvog većeg grada valja prepešačiti ko zna koliko kilometara. Na granici nema ni žive duše...Krećemo, uživajući u lepom vremenu i slobodi, koja nas kao anđeo čuvar prati i štiti otkada smo otišli iz Beograda. Posle nekoliko kilometara stižemo do prvog naselja...Žene nas saleću nudeći nas kolačima, a mi iz poštovanja ne možemo da ih odbijemo, pa od svake uzimamo bar po jedan. Dece je najmanje dve stotine. Pušteni su iz škole da nas dočekaju i provedu kroz mesto. Nismo sigurni šta se dešava, pa ulazimo u jednu prodavnicu, nadajući da će se razići. Oni kao po komandi sedaju na ulicu ispred, čekajući da izađemo. Prate nas do ivice naselja, a onda se uz graju i smeh, vraćaju u školu...” Ovo su neke od niza impresija o Alžiru, za čiji narod Ljubomir kaže da se posebno izdvaja po gostoprimstvu, iako je i u drugim zemljama koje je obišao, narod bio srdačan i nikada nije imao ni jednu neprijatnost.
„U Beogradu, na Avali,dok smo Voja i ja noćima pričali o putovanjima kroz Afriku,dešavalo se da proleti neka zvezda padalica. Dok bih rekao Voji da pogleda, ona bi već nestala. U jednom od takvih trenutaka Voja reče: „Znaš, brate, ja nikada nisam video zvezdu padalicu! – Videćeš ih kad budemo u Africi – rekoh mu. Nad Nigerom se odigrava vatromet zvezda koje proleću nebom. Svakog trenutka padne ih najmanje deset. – To je to – kažem mu. – Stigli smo tamo gde treba da budemo”.
Sabirajući utiske uz želju da što bolje objasni zašto se Afrika izdvaja od drugih delova sveta, Anđelković, ocenjuje da je to i zbog toga što je obilazeći Evropu uzduž i popreko, stekao utisak da je ona most ka drugim krajevima, jer u njoj nije prepoznao onu vezu porodica i pojedinca sa okruženjem kao u afričkim mestima u kojima se živi jednostavnije i prisnije s prirodom i bližnjima. Afrika je prema rečima ovog putopisca, ostala čista, nije se pokvarila, ima dušu.
–Tamo sam video onu sliku koju sam poneo iz detinjstava, gde smo okupljeni u dvorištu na Zvezdari sedeli razgovarala ili radili - baka, deda, roditelji, komšije...U Africi sam to uočio. A da sam na pravom mestu, posvedočio je i prizor na stadionu gde se igrala prava utakmica, i gde su fudbaleri trčali oko stabla na sredini terena, jer u Africi se drvo ne seče. Drvo se u Africi poštuje kao svetinja – ispičao je Ljubomir. A kako je magija putovanja počela, on na početku svog štiva kazuje: „ Odluka je doneta. Magija je zavladalanašim dušama i mislima. Ta odluka drži nas u stalnom ushićenju, iako problemi izgledaju nerešivo. Leto je 1975.godine, a nas trojica, tri brata sa svojih sedamnaest, osamnaest i devetnaest godina, odlučili smo da pobegnemo od kuće i odemo u Afriku. Želja i mladost su sve što imamo – i sve što nam je potrebno”. Tako su se u avanturu otisnuli Vlada, Voja i Ljubomir...Autor ove knjige dodaje i da je prvo putovao sa roditeljima, pa sa braćom, sa svojom decom, a često i sam. Putevi su se otvarali, a na njima je sazrevao trudeći se da dokuči suštinu postojanja, jer je u tome i lepota života.
Poklonike pisane reči očekuje niz iznenađenja koja otvaraju prozor u čudesni afrički svet. Među koricama ove knjige Ljubomir Anđelković smestio je priče napisane zahvaljujući bogatom iskustvu i putovanju Saharom i rekom Niger. Autor na kraju poručuje da je smisao putovanja - povratak kući, gde se sabiraju utisci i ređaju sitnice koje u rancu, koferu ili džepu donesemo iz dalekih predela. Neke sitnice su lični čuvari uspomena, a druge, suveniri za prijatelje. I sve je to građa za nove priče do sledećeg putovanja i susreta sa putopiscem.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


