Senzacionalni balet Sergeja Polunjina
Sergeja Polunjina, baletskog umetnika svetske slave u Srbiji dobro poznajemo, igrao je za publiku u Narodnom pozorištu više puta, pružio je priliku domaćim igračima da se predstave u svetu, ima od pre nekoliko godina i naš pasoš, a osnovao je i Fondaciju za pomoć mladim talentima. Ovog puta, večeras od 20 časova u Plavoj dvorani Sava centra na programu je, kako najavljuju organizatori, „senzacionalan balet” sa Sergejom Polunjinom u predstavi „Raspućin”, u okviru festivala „Večeri opere i baleta”. To je jedinstvena prilika u regionu da se pogleda ovaj komad, koji je već igran na značajnim svetskim scenama. Koreografiju za pomenuti savremeni balet, u kom učestvuje pet igrača, potpisuje Juka Oiši, a njeno delo „Posvećenje” sa Polunjinom smo takođe gledali u prestoničkom nacionalnom teatru. Muziku je komponovao Kiril Rihter, scenograf je Oto Bubeniček, kostimograf Uljana Sergejenko, a dizajner svetla David Misakjan. U naslovnoj ulozi je Sergej Polunjin, uz njega igraju Džona Kuk (princ Feliks Jusupov), Aleksej Ljubimov (car Nikolaj II), Elena Polunjin (carica Aleksandra Fjodorovna) i Jaromir Furaev (carević Aleksej). Ulogu carevića Alekseja u svetu je svojevremeno igrao i naš mladi Đorđe Kalenić sa velikim uspehom.
Sergej Polunjin pripada intrigantnim baletskim zvezdama, porede ga sa Nižinskim, Nurejevim i Barišnjikovim. Školovao se u Ukrajini gde je i rođen, zatim i u Velikoj Britaniji. Bio je član britanskog Kraljevskog baleta na Kovent Gardenu, a sa samo 19 godina postao je najmlađi prvak u istoriji te kuće. Odigrao je gotovo sve vodeće uloge u klasičnim baletima, u najznačajnijim svetskim pozorištima.
Strana kritika ga opisuje rečima: „Polunjin ima nešto više od virtuoznosti i tehnike, on ima bes i intenzitet koji vas hipnotizira i pleni tako da ne možete da prestanete da ga gledate.”
Juka Oiši, koreografkinja, nekadašnja balerina Teatra u Hamburgu, o predstavi „Raspućin” rekla je inostranim novinarima da je „sama koreografisala svoje viđenje poznate priče, pokušavajući da razume osećanja svakog od likova i prikazujući ih u jasnim slikama”.
Potom je navela:
– Zato sam odlučila da pozornica bude šahovska tabla, pošto su mnogi igrači u ovoj drami bili i jaki i slabi u različitim momentima. Da, i Raspućin je ponekad bio glavni igrač, a ponekad pion.
Polunjin je dodao da je Oiši čitala knjige o Raspućinu i inspirisala ju je ideja da prikaže dva dominantna aspekta njegovog karaktera, kao sveštenika i razvratnika.
– Dok sam radio na tom liku, želeo sam da prikažem Raspućinovu tamnu stranu, ali i svetlost koja je u njemu postojala – isticao je često u susretu sa novinarima slavni igrač.
– Srećan sam što ću nastupiti u Srbiji, to je za mene specijalno mesto, a i vaši ljudi su specifični – govorio je Polunjin, tokom prethodnih gostovanja u našoj zemlji. Kao najmlađi prvak Kraljevskog baleta u Londonu, igrao je neštedimice u ovoj kući i onda rekao – ne. Ukazao je na težak položaj baletskih igrača u svetu koji se brzo i lako potroše tokom kratke karijere, a ostanu bez adekvatne nagrade, ukoliko uporedimo njihove zarade sa primanjima sportista. Nastojao je da promeni pravila i uslove rada u svetu baleta. Na polju filma, sarađivao je sa Kenetom Branom i Rejfom Fajnsom, koji ga je uključio u svoje ostvarenje „Bela vrana”.
Kada smo svojevremeno upitali Polunjina da za „Politiku” kaže kakav odnos ima prema trojici velikih ruskih baletskih umetnika kao što su Mihail Barišnjikov, Rudolf Nurejev i Vaclav Nižinski, on je odgovorio :
– Sva tri igrača koje pominjete su imali udeo u mom životu, oni su bili najbolji u njihovim generacijama. Tehnika Barišnjikova je otelotvorena u meni. Novac koji je Nurejev ostavio svojoj fondaciji i meni je značio, jer su oni platili moje školovanje u Londonu. Bio sam veoma srećan što sam mogao sa Rejfom Fajnsom da radim u okviru filma posvećenog Nurejevu. Ovaj projekat je bio nešto posebno za sve učesnike u njemu. A Nižinski je neko ko ima veoma veliku ulogu u mom sadašnjem životu, zato što igram balet koji je posvećen njemu, tako da kroz taj ples mogu da ga osetim i oživim.
Publiku je osvojio nastupima u minhenskoj Državnoj operi, Boljšom teatru, pozorištu Stanislavski u Moskvi, londonskoj Rojal operi, milanskoj Skali, Marijinskom teatru u Sankt Peterburgu. Veliku popularnost je stekao nakon objavljivanja videa „Take me to Church” na muziku Endrjua Hozijera, u režiji Dejvida Lašapela.
Polunjin smatra da umetnost pripada svima i poznat je i po borbi da se klasičan balet izvuče iz elitističkih krugova.
– Imam jasnu viziju šta treba učiniti da bi se nešto u baletu promenilo. To nije lako objasniti u nekoliko reči, ali ono najvažnije jeste da ja stvaram tim, pun velikih vizionara sa kojim ću zajedno stvoriti novi model rada u svetu baleta. Biti slobodan i osećati se tako je ono čemu težim i što želim za sve ljude – rekao je za „Politiku” tokom jednog od prošlih boravaka u našoj zemlji.
Zato je i logično što je ovaj veliki umetnik održao specijalni master klas polaznicima završnih razreda baletske škole „Lujo Davičo”, a u publici su bili i učenici drugih baletskih škola iz Srbije. Ovaj značajan susret odvijao se pod pokroviteljstvom kompanije „Cepter”, na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum u Zemunu juče, dan pred nastup u Sava centru i tako je Polunjin ispunio svoju misiju – da bude otvoren za mlade talente.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


