Nedelja, 07.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
SEĆANjE: VOJO STANIĆ (1924–2024)

More kao izvor života

Njegov atelje u Herceg Novom nalazio se u potkrovlju kamene kuće gde je živeo, s malim prozorom s pogledom na more koje je voleo
More kao izvor života
(Фото: С. Трошељ)

 

Preminuo je u prekjuče u 101. godini, govoreći i u dubokoj starosti da je mu je život prelep, a na pitanje kako je on je lakonski, uz smeh, mahom odgovarao da je dobro. Voleo je more, uz njega je i živeo i slikao. Crnogorski vajar i slikar Vojo Stanić bio je cenjen i voljen u našoj sredini, prepoznatljiv po svojim fantazmagoričnim prikazima, posve osobenog stila, u kojima su neki nekad videli setu, a neki humor.

Rođen je 3. februara 1924. godine u Podgorici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Nikšiću, a Akademiju za likovne umetnosti u Beogradu 1951. godine. Kako prenose agencije, prvih nekoliko godina rada posvetio je vajarstvu i dao više zapaženih ostvarenja u kamenu, gipsu i bronzi, pa se potpuno okrenuo slikarstvu od 1955. godine.

Učestvovao je na mnogim kolektivnim izložbama u zemlji i širom sveta, tu su Pariz, Edinburg, Njujork, Aleksandrija, Stokholm, Rim, Cirih, Bari, Šarlroa, Tokio, Budimpešta, London, Meksiko, Kopenhagen, Moskva, Vašington, Beč, Keln… Imao je i brojne samostalne izložbe u Beogradu, Dubrovniku, Podgorici, Oslu, Nikšiću, Rimu, Novom Sadu, Cetinju, Motovunu, Čačku, Herceg Novom, Bolcanu, Somboru, Berlinu, Priboju na Limu, Zagrebu, Veneciji, gde je učestvovao na Bijenalu 1997. godine. Njegova dela nalaze se kako u likovnim galerijama u Crnoj Gori i nekadašnjoj Jugoslaviji tako i u većim likovnim centrima u inostranstvu, ali su brojna i u mnogim privatnim kolekcijama i domovima. O njegovom radu objavljeno je nekoliko monografija. Usavršavao se kroz studijske boravke u Rimu i Parizu. Za umetnički rad dobio je mnogobrojna priznanja i nagrade (Trinaestojulska nagrada 1960. i 1968). Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umetnosti izabran je 24. juna 1977, a za redovnog člana 1. marta 1985. godine.

Herceg Novi bio je toponim s kojim su ga svi bez sumnje povezivali, mesto što je njemu lično bilo i najznačajnije, a u jednom od intervjua„Politici” moglo se pročitati i da svi u Herceg Novom znaju gde živi jer je tu „popularniji od Van Goga”. Na pitanje šta mu daju Herceg Novi i more tada je za naš list rekao:

– Sve što volim. Zato što obožavam more i grad koji se svojim položajem neprestano ogleda u moru. A more mi daje utisak večite slobode. Kad sam mogao da vozim jedrilicu imao sam utisak, na otvorenom moru, da sam otišao u neki drugi samo meni poznat svet. Obožavao sam gledanje u pučinu kad mi se pogled ne vrati nego odluta u nepoznato. Volim i sve vremenske prilike, pa i neprilike na moru. More je ogledalo neba. Ono neprestano menja svoju površinu i deluje, bar za mene, kao neprestani izvor života. Ja ne mogu da verujem da postoje ljudi koji ne vole more.

Njegov atelje nalazio se u potkrovlju kamene kuće u kojoj je živeo blizu obale, s malim prozorom s pogledom na more, tu su mu česti gosti bili prijatelji, ali dok je slikao obavezno je bio sam: „Slika i ja moramo da budemo sami zbog naših međusobnih dogovora.”

Svoje slike opisivao je kao dokument ličnog doživljaja: „Nikad ne znam šta će se dogoditi sa slikom kojoj dajem život. Najčešće to nije ono što sam planirao. To je i lično iznenađenje.”

U još jednom medijskom nastupu rekao je da u slikarstvu, u umetnosti uopšte, ono što je vredno potiče iz podsvesnog.

– Vazda sam slušao instinkt. Umetnost je intuicija. Naivnost je osobina deteta i, srećom, postoje ljudi koji su isuviše ozbiljni da bi sebi dozvolili da tu naivnost izgube – objasnio je i nadovezao se:

– Budući da nikada nisam naučio da slikam, ne polazi mi za rukom da bilo šta ponovim. Recimo, naslikam nebo; svidi mi se, pa pokušam ponovo; zaludu, uvek ispadne nešto drugo! Hoću da kažem da, ako nešto što naslikam nekim čudom i uspe, to je sigurno mojom greškom.

Kako je bio sklon šali bio je u dokolici usmeren i na pisanje aforizama i njima je često obogaćivao razgovore koje je vodio, što se meću novinarima rado prepričavalo. Iza njega ostala je zabeležena i sledeća rečenica: „Celog života želimo da imamo sve da bismo, na kraju, utvrdili da nam ništa nije potrebno sem zdravlja!”

Povodom njegove smrti oglasio se i Jakov Milatović, predsednik Crne Gore

„Vojo Stanić pripada plejadi umetničkih gorostasa zbog koje je Crna Gora, zemlja slikara, zadivila svet. Poštovani maestro, počivaj u miru između zvezdanog neba i plavog mora, u večnom smiraju tvog Mediterana”, napisao je Milatović na mreži „X”.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Anita Prosperov
Promoter montenegrizma i ljubitelj Mila Djukanovica, za mene dovoljno.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.