Kupila sam muža na pijaci
Koliko naroda toliko i kultura. Ono što je nekome neobično drugome može biti sasvim uobičajeno. Tako je u današnje, moderno doba u Evropi normalno da ljudi sami sebi biraju životnog partnera. S druge strane sveta, u Kini, nije čudno kada žena izgovori: “Kupila sam muža na pijaci.” Naime, roditelji neudatih devojaka i neoženjenih momaka okupljaju se kako bi „trgovali svojom decom” na ‒ bračnim pijacama.
Najpoznatija pijaca brakova održava u Pipls Parku u Šangaju svake subote i nedelje od 12 do 17 časova. Roditelji nude informacije o svojoj deci, a potražuju partnere za njih. Kriterijumi mogu biti zasnovani na starosti, visini, poslu, prihodu, obrazovanju, porodičnim vrednostima, kineskom horoskopskom znaku... Roditelji usvajaju niz strategija da plasiraju svoju decu na tržište, kao što je dobra usluga sa kupcima i veštine pregovaranja, pažljivo dizajniranje postera i dobro oblačenje kako bi se označilo dobro vaspitanje.
Prema kineskim medijima, poslednjih godina prodavci su obično seniori rođeni pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka koji oglašavaju svoju nevenčanu decu rođenu sedamdesetih, osamdesetih ili devedesetih. Većina ovakvih tgovaca izlazi na pijace brakova bez dozvole svoje dece.
Najbitnije informacije ispišu se na parčetu papira koji se zatim kači na dugačke konce, papirne kese zakačene za drveće, zalepljene na kišobrane ili položene na zemlju. Kao pravi iskusni trgovci, roditelji zatim šetaju okolo i ćaskaju sa drugima, trudeći se da pronađu nekog ko bi ispunio očekivanja.
Zone provodadžisanja
Postoje dve glavne zone ‒ slobodna zona i zona amaterskog provodadžisanja. Slobodna zona je mesto gde zabrinuti roditelji traže potencijalne partnere za svoje sinove ili ćerke ili čak za sebe. U okviru ove zone postoji mnogo podzona. Neke su podeljene po godini rođenja, druge uključuju prekookeansku zonu, zonu „Novi Šangaj”, zonu razvedenih, religiozne zonu i regionalne zone. U zoni provodadžija amatera, profesionalne ili dobrovoljne provodadžije dele liste potencijalnih kandidata posetiocima. Zbog viška žena na ovom neobičnom tržištu, profesionalne provodadžije konsultaciju za žene naplaćuju, a rade bez naknade za muškarce. Ipak, kineski mediji upozoravaju da su mnogi od njih prevaranti koji nestaju nakon što dobiju honorare.
Kako je sve počelo?
Prvo organizovano tržište brakova pojavilo se 2004. godine u parku Longtan u Pekingu. Penzioneri koji su posećivali park radi jutarnjih vežbi otkrili su u razgovoru da mnogi od njih imaju nevenčanu decu u srednjim do kasnim dvadesetim. Tako su počeli da organizuju događaje za provodadžisanje na kojima su iznosili informacije o svojoj deci i tražili potencijalne parove. Od tada, parkovi u većim gradovima kao što su Hangdžou, Šangaj, Šenžen, Tjenđin i Vuhan postali su nezvanična mesta za bračne pijace.
Ono što im je zajedničko jesu neke slične karakteristike. Prvo, odnos polova favorizuje muškarce, uprkos demografskom višku muškaraca u Kini, a većina učesnika na tržištima su mlade, fakultetski obrazovane žene koje rade profesionalne poslove i odrasle su u Šangaju. Iako ne postoje formalni uslovi, određene osobine se smatraju poželjnima. Za žene se traže mlađi uzrast, privlačan fizički izgled, dobro obrazovanje i poslušni temperament. Za muškarce je važno da imaju viši nivo obrazovanja, dobru karijeru i visoka primanja, a očekuje se i da poseduju stan i automobil.
Motivacije roditelja
U Šangaju se sprovedeno etnografsko istraživanje kako bi se proučile motivacije roditelja. Paradoksalno, ono ima nisku stopu uspeha i većina priznaje da je malo verovatno da će naći par za dete, ali se redovno tamo vraća. Jedna studija je objasnila da tržište reaguje na kolektivne strepnje kineskog društva, posebno onih rođenih pedesetih i šezdesetih, to jest roditelja generacije koja je odrasla kao prognana omladina. Takođe, roditelji su zabrinuti za finansijsku stabilnost svoje dece u brzom, skupom, urbanom centru kao što je Šangaj, posebno bez snažnog sistema socijalne zaštite koji obezbeđuje smeštaj i sigurnost. Zatim, šangajsko tržište braka se suprotstavlja društvenim anksioznostima koje proističu iz marketizacije i komodifikacije, a druge motivacije uključuju naglasak na homogamiji i skepticizam u pogledu sposobnosti njihovog deteta da pronađe odgovarajućeg partnera.
Подели ову вест



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.