Mališani crtaju od Zagora do Isusa

Potvrđujući veliko interesovanje prestoničkih školarca za aktuelne vannastavne programe, veseli žamor radoznalih mališana neodvojivi je deo ozbiljne radne atmosfere koju smo juče zatekli u prebukiranim radionicama stripa, slikarstva i ikonopisa u osnovnoj školi „Drinka Pavlović”.

Beskrajno znatiželjna, umetnosti naklonjena deca, pitanjima i potpitanjima neprestano su obasipala predavače, koji tvrde da je bilo toliko kandidata za ove tečajeve da su mogle biti osnovane bar po tri grupe polaznika.

Ljubav prema crtanju i igri bojama zajednička je nadarenim osnovcima koji pohađaju ove radionice. Ipak, jedni su privrženi oslikavanju platna uljanim bojama, drugi uživaju u izradi ikona na drvetu, dok belina papira nestaje pod bojicama i flomasterima u rukama budućih ilustratora.

Marljivo iscrtavajući skice likova i ispisujući misli junaka u „oblačićima”, kako to i veliki pisci stripa rade, polaznici ove škole kažu da su im uzor i omiljeno štivo Dilan Dog, Blek stena, Zagor, Alan Ford koje svakodnevno čitaju. Anica Miljković i Marija Cvejić, učenice petog razreda OŠ „Ilija Birčanin”, drugi put pohađaju tečaj stripa i sanjaju o tome da kada porastu budu među autorima „Politikinog Zabavnika”.

Posle blindiranja rama, natezanja i pripremanja platna, usvojenih znanja o mešanju boja i znamenitim radovima poznatih slikara, đaci slikarske radionice latili su se četkice. Crteže, postere, fotografije iz magazina, kalendara, knjiga mališani su koristili kao modele i gotovo verodostojno ih preslikavali. Raznobojni tragovi koje su mali majstori laganim pokretom četkice promišljeno i pažljivo ostavljali na platnu do kraja kursa slikanja bez sumnje će se stopiti u umetnička dela.

Za razliku od tempere kojom su polaznici radionice ikonopisa bojili na prethodnom tečaju, ovoga puta, baš kao pravi ikonografi, koriste pigment i žumance, flis-papir tanku pozlatu i slikaju na posebno obrađenom drvetu.

– Malo sam se razočarao jer sam shvatio da bukvalno moram da kopiram reprodukciju ikone Isusa. Međutim, kada sam uradio okvir i zalepio zlatne listiće i samo sa skicom sveca moj rad podseća na one kojima se divim u crkvama – kaže Aleksandar Matić, đak šestog razreda OŠ „Vuk Karadžić”.

Prepoznatljiva obeležja ikone, izraz lica ili položaj ruke sveca koji blagosilja i Biblije koju drži, samo su neki od detalja na koje u ovom poslu treba obratiti pažnju, zbog čega kako objašnjava Dragan Marković, predavač ikonopisa deca rade uz stalnu pomoć i savete profesora.

– Možda bi neko umesto isposničke, naslikao buckastu facu svetog Jovana Krstitelja, što bi nenamerno bilo bogohuljenje – daje primer Sunčica Stefanović, osmakinja škole „Kralj Petar Prvi”.

Ikone, slike i stripovi mališana koji pohađaju ove radionice, s proleća će, već tradicionalno, biti deo izložbe u Starom dvoru.

M. Simić