Dva vekovna cilja Kine
Borislav Korkodelović*
Narodna Republika Kina kreće na novi put ka unapređenju modernizacije sprovođenjem najnovijeg velikog plana razvoja. Početkom marta, na zasedanju Kineskog narodnog kongresa, vrhovnog zakonodavnog tela, odobrene su osnovne odredbe 15. petogodišnjeg plana (2026–2030) ekonomskog i socijalnog razvoja zemlje. „Dobro osmišljen 15. petogodišnji plan i njegova efikasna primena pružiće nam još jaču osnovu za postizanje socijalističke modernizacije do 2035. godine”, rekao je generalni sekretar Komunističke partije Kine (KPK) Si Đinping.
Još 1944, usred oslobodilačkog rata protiv japanskog imperijalizma, vođa revolucije Mao Cedung (1893–1976) pozvao je članove KPK da ovladaju tehnologijom i sa šestomilionskim narodom ostvare industrijalizaciju NR Kine. Po Mao Cedungu, industrijalizacija je neophodna radi osiguranja istinske nacionalne nezavisnosti, radi čega Kina mora biti ekonomski jaka.
KPK je sprovela prva dva petogodišnja plana NR Kine između 1953. i 1962. godine na osnovu koncepta „četiri modernizacije” (poljoprivrede, industrije, nacionalne odbrane i nauke i tehnologije). Vođa reformi i otvaranja Deng Sjaoping (1904–1997) postavio je ambicioznu „strategiju u tri koraka” kako bi Kina od 1981. do 2050. postala moderna, prosperitetna zemlja.
Godine 1997. partija je predložila dva vekovna cilja. Prvi je bila 2021. i stogodišnjica osnivanja KPK, do kada je trebalo izgraditi u svakom pogledu umereno uspešno društvo, Sjaokang. Predsednik Si je u julu 2021. objavio da je cilj ostvaren, posebno naglašavajući uklanjanje apsolutnog siromaštva.
Drugi cilj se navršava 2049, kada će se navršiti 100 godina od osnivanja NR Kine. Do tada treba izgraditi modernu socijalističku zemlju u svakom pogledu, „naprednu, snažnu, demokratsku, kulturno razvijenu, skladnu i lepu”.
Si je predložio i dvostepenu strategiju pretvaranja Kine u modernu socijalističku zemlju. Po toj viziji NR Kina bi do 2035. postala, „u osnovi”, umereno razvijena država. Svako ko je posetio Kinu, među njima i ovaj autor, uverio se da je primena strategije u punom jeku – možda čak i pre roka.
Kina ulazi u presudni petogodišnji period u ambicioznom programu za samosvojnu modernizaciju vlastitog ogromnog stanovništva, u obimu neviđenom u istoriji čovečanstva. Shodno nacrtu nove petoletke, treba postaviti čvrste temelje za postizanje cilja do 2035 – udvostručavanje bruto domaćeg proizvoda (BDP) po glavi stanovnika iz 2020. na više od 20.000 dolara, što je iznos tipičan za umereno razvijenu zemlju.
Branko Milanović, srpsko-američki ekonomista, nedavno je naveo da bi, prema zvaničnoj klasifikaciji Svetske banke (u kojoj je Milanović radio), NR Kina ove ili 2027. mogla da postane zemlja s visokim dohotkom, počev od 13.935 dolara. I to 46 godina pošto je Kina uvrštena na listu Svetske banke zemalja s niskim primanjima.
Prema konceptu, do 2035. kineska ekonomska moć, njen naučnotehnološki potencijal, odbrambena sposobnost zemlje, kombinovana nacionalna moć i međunarodni uticaj znatno će porasti. Ljudi će živeti bolje i srećnije, a socijalistička modernizacija biće uglavnom ostvarena.
Do sada je nivo modernizacije širom sveta dostiglo manje od 30 zemalja i regiona, s ukupnim stanovništvom manjim od milijardu ljudi. Tu je uračunato oko 70 miliona ljudi u Velikoj Britaniji i oko 340 miliona u Sjedinjenim Američkim Državama, mnogo manje od kineskog stanovništva od 1,4 milijarde.
U odnosu na specifičnosti NR Kine malo je istorijskih presedana. Umesto da presađuje paradigme modernizacije zapadnih ekonomija, NR Kina mora slediti vlastiti put, rešavajući probleme politikama i praksama prilagođenim domaćim uslovima.
U središtu tekućeg plana jeste potraga za visokokvalitetnim razvojem, zasnovana na novoj razvojnoj filozofiji. Ona se usredsređuje na inovacije, koordinaciju, razvoj životne sredine, otvorenost i zajednički napredak.
Tokom narednih pet godina, Kina će povećati ukupnu potrošnju na istraživanje i razvoj u proseku za više od sedam procenata godišnje i dodatu vrednost u glavnim industrijama digitalne ekonomije na 12,5 procenata BDP-a. Zamah će dobiti prelazak na „zelenu” ekonomiju, sa ciljem smanjenja emisije ugljen-dioksida po jedinici BDP-a za 17 procenata u odnosu na nivo iz 2025. i povećanja udela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na 25 procenata do kraja 2030.
Prema analitičarima, „modernizacija Kine dovešće do veće efikasnosti, tehnoloških novina i ekološkog rasta... To znači suštinsku promenu pokretača rasta. Prelazak sa starog modela ekspanzije koja zahteva resurse, na održiviji put.”
Nacrt plana naveo je specifične ciljeve, uključujući postizanje ukupne proizvodnje žita od 725 miliona tona do 2030, uglja od 5,8 milijardi tona i sprovođenje programa urbane obnove radi poboljšanja stambenih uslova. Takođe se planiraju dalja modernizacija infrastrukture, snabdevanje električnom energijom, brze železničke i telekomunikacione mreže.
Ovo će omogućiti ogromnom domaćem tržištu Kine, gde između 400 i 800 miliona ljudi (zavisno od domaćih i svetskih kriterijuma) pripada srednjoj klasi, da dostigne puni potencijal. Takođe, snažan podsticaj tehnološkim inovacijama moglo bi dati mnogoljudno kinesko stanovništvo, s ogromnim kadrovskim fondom i mnogim mogućnostima primene tehnoloških novina.
Dinamično domaće tržište unapređivaće ravnotežu trgovine i koordinisani razvoj. To će, opet, pomoći ekonomiji NR Kine da poveća otpornost u nestabilnom svetu.
Povećanje blagostanja ljudi i dalje će biti prioritet razvoja NR Kine u narednih pet godina, pošto se u zemlji pridržavaju filozofije razvoja usmerene na čoveka. Predloženo je sedam specifičnih pokazatelja dobrobiti ljudi – zapošljavanje, prihodi, obrazovanje, zdravlje, medicinska zaštita, te podrška starijim osobama i deci. Zaključno sa 2030, u Kini su planirani produženje prosečnog životnog veka na 80 godina, povećan broj lekara na 3,7 za 1.000 stanovnika i stopa stalne urbanizacije na 71 odsto.
U vladinom izveštaju naglašava se „blisko povezivanje investiranja u stvari, sa ulaganjem u ljude”. Kineski analitičari navode kako haotični fenomeni u zapadnim društvima pokazuju da puka potraga za materijalnim bogatstvom ne rešava mnoge društvene probleme.
Multinacionalne ankete pokazuju da kada BDP po glavi stanovnika premaši 10.000 dolara – u NR Kini je u 2025. bio približno između 13.800 i 13.950 dolara – korelacija između osećaja blagostanja ljudi i povećanja prihoda po glavi stanovnika opada. Osećaj blagostanja osobe ne zavisi samo od imućstva već, još važnije, od sopstvenog unutrašnjeg bogatstva, uključujući fizičko zdravlje i duhovno zadovoljstvo. „Moramo postati ne samo veliki proizvođač, već i veliki potrošač kvaliteta života”, ističu pojedini kineski analitičari.
Naravno, NR Kina ima globalni značaj. Kao druga najveća ekonomija na svetu, prostire se na skoro dva procenta površine Zemlje, čineći oko 17,5 procenata stanovništva i oko 19 procenata svetskog BDP-a, shodno paritetu kupovne moći. Tako će petogodišnji plan razvoja uticati ne samo na NR Kinu, već imati i globalni značaj.
Kad Kina uspe da modernizuje svoje ogromno stanovništvo, udeo čovečanstva koje je postiglo modernizaciju više će se nego udvostručiti – sa oko sedmine na oko trećinu čovečanstva. Značajno je da se očekuje da će izuzetno veliko kinesko tržište podsticati globalnu ekonomiju. To će dati značajan podsticaj razvoju u svetu.
Za zemlje u razvoju koje traže napredak i razvoj, kinesko iskustvo je praktična referentna tačka koja pokazuje da modernizacija ne mora biti izvedena po jednom obrascu. Zemlje mogu slediti razvojni put definisan sopstvenim uslovima, prioritetima i fazama razvoja.
*Novinar
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


