Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Apsurdi današnjice

Apsurdi današnjice

Roman „Forward” (reč koju čitamo na tasterima kućnih plejera, rekordera ili kamera i označava premotavanje unapred) prati tri faze eksperimenta u kome je glavni „pokusni kunić” lik izvesnog Bože (Rakića) Govedine. U prvom delu, njegov glas preuzima kamera, čipom povezana sa ljudskim „nosačem”; u drugom delu glavni lik je osposobljen da preuzme ulogu naratora budući da je ponovo očovečen i oslobođen kamere, dok je treći deo zapravo krnji dijalog kome glavni lik prisustvuje ali ne progovara i ova završnica predstavlja potencijalno, ali ne i konačno razrešenje romana.

Bliska budućnost u kojoj se odigrava potraga za ubicom izvesnog tv-voditelja inicira ishitrene zaključke da je roman uokviren krimi i SF žanrom. Oba žanrovska predloška su, međutim, varka koja treba da održi budnom pažnju čitalaca ne bi li je, u konačnom skoru, usmerila ka onom bitnijem sloju romana: priči o konstituisanju jednog novog društva čijem praskozorju upravo i sami prisustvujemo, a izmeštanje radnje romana u blisku budućnost pojačava premise današnjice kao kroz uveličavajuće staklo.

Pod maskom reality show potrage za zločincem, kroz naratorsko oko humanizovane kamere, roman simulira dokumentarnost i validnost kazanog/viđenog u onoj meri u kojoj i sama tv forma reality emisija predstavlja montiranu, virtuelnu i potpuno iskrivljenu stvarnost. Vremensko i toponimsko pomeranje „reality romana” iz naše zemlje u blisku budućnost Rumunije nedvosmisleno ukazuje na paradigmu o današnjoj Srbiji, mada i šira poređenja nisu isključena. Reč je o atmosferi „postistorijskog” i posthumanističkog društva u kome toponimi nisu presudni, već opšti utisak o nastupajućem vremenu u kome se imperativi jednog reality-show (veselo-zabavno) preokreću u svoju suprotnost (groteskno-isprazno), obesmišljavajući podjednako zločin i smrt, tragediju i sreću, etiku i emociju. „Skupa produkcija za jeftine ljude”, reći će na jednom mestu Vladušić, ironizujući gotovo svaki segment romana, koristeći se iskustvima televizijskih emisija gde je „slika” (a u romanu je to oko kamere) datost kojoj se pre svega besvesno, a potom i bezrezervno veruje i koja dopušta da se bez komentara naporedo nahode (jukstaponiraju) nespojive stvari: voditeljkin smeh u prisustvu smrti, brendirana kultura, čovek kome svest preuzima kamera.

Oksimoronski monstrumi poput tvorevina zločin-smeh, Nike-univerzitet itd. proizvode forsiranu ironiju koja tokom romana varira od duhovitosti do sarkazma i postaje dominantna poetička ravan, podignuta do granica izdržljivosti čitalaca stavljenih u predapokaliptičnu, distopijsku atmosferu sveta u kome se dramatične pojave posmatraju kroz varljivo „olakšanu” vizuru medijskih slika, marketinga ili žanrovskih obrazaca.

„Forward” je, pre svega, roman koji pripoveda sa povlašćenih pozicija znanja, promišljenih uvida i moćnog baratanja jezikom. Sveprisutni autorski stav suverenog pripovedača brižljivo gradi slojeve pripovedanja koji posredno nude onoliko koliko je čitalac spreman da prihvati, što ovo štivo u velikoj meri čini prezasićenim do granica hermetičnosti. I dok je prvi deo nabijen humorom, pronicljivim asocijacijama, vešto vođenim dijalozima, u drugom delu roman bitno usporava opterećen digresijama (pa i viškom teksta), da bi se u poslednjem delu, kao blicem, osvetlile nove dimenzije štiva koje bi se u tom trenutku moglo iščitavati iznova, u novom svetlu. Sveprisutna ironija u velikoj meri ublažava pretencioznost pomenutih tema i metoda čije prethodnike sagledavamo u pinčonovskim teorijama zavere, Ejmisovoj postapokaliptičnoj atmosferi „Londonskih polja”, profesorskoj književnosti Umberta Eka ili Uelbekovoj distopiji, „Mogućnost ostrva”. Dobro uočeni apsurdi današnjice, narativno skeniranje medijsko-tehnicističko-futirističkog globalnog neba kao rešeta, rupama izbušenog humaniodnog Zemljinog omotača, zatim sveža i neobična ideja da se roman kompoziciono i tematski sačini kao reality-show, i sve to upakovano u jezičko-stilski perfektno izglancane stranice kakvim ne obiluje domaća proza u celini, zaokružuje „Forward” u daleko izazovnije štivo od onoga što se trenutno domaćem čitaocu nudi.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.