Utorak, 14.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Crtež vredi kao i izgovorena reč

Na izložbi „Žene u psihoanalizi” u Kolarčevoj zadužbini zastupljene su Sabina Špilrajn, Lu Andreas-Salome, Mari Bonaparte, Helen Dojč, Ema Ekštajn i Ana Frojd
Crtež vredi kao i izgovorena reč
Александар Контић (Фото:Анђелко Васиљевић)

Povodom 160 godina od rođenja oca psihoanalize Sigmunda Frojda (1856–1939), u Kolarčevoj zadužbini do 27. decembra može da se pogleda izložba „Žene u psihoanalizi”. Ovo je samo deo postavke bečkog Muzeja „Sigmund Frojd”, koja osvetljava rad žena pionira u ovoj oblasti, uticaj i doprinos njihovih teorijskih radova, a domaćin postavke je Psihoanalitičko društvo Srbije. Mnoge psihoanalitičarke iz prve generacije afirmisale su ovu metodu u drugim zemljama: Sabina Špilrajn u Švajcarskoj i Rusiji, Lu Andreas-Salome u Nemačkoj, Mari Bonaparte u Francuskoj, Helen Dojč u SAD i Ana Frojd u Engleskoj.

– Krajem 19. veka kod Bečlijki je histerija uobičajena pojava, čiji znaci su ispoljeni kroz anksioznost, depresiju, opštu neprilagođenost, a sve kao izraz egzistencijalnog beznađa i pobune protiv društvenih stega. I prvo Frojdovo delo je studija o histeriji. Da nije bilo histerije, koja se javlja i kod žena i kod muškaraca, pitanje je da li bi psihoanaliza bila ikada otkrivena. Mnoge od ovih žena su prvo bile pacijenti i prošle svoju psihoanalizu – kaže psihoanalitičar Aleksandar Kontić.

Na izložbi je zastupljena Ema Ekštajn (1865–1924), autorka studije „Pitanja seksualnosti u životu deteta” iz 1904. godine. Objavljivala je članke u časopisu „Ženska dokumenta”, gde se bavila i pravnim položajem neudatih, trudnih kućnih pomoćnica i posledicom rođenja vanbračnog deteta o kojem brine samo majka. Patila je od depresije i fobija. Kad je završila svoju analizu kod Frojda, počela je da radi sa pacijentima.

Zanimljiva je priča Sabine Špilrajn (1885–1942) koja se lečila od histerije. Doktorirala u Švajcarskoj i postala član Bečkog psihoanalitičkog društva. Kada je upoznala Frojda, prokomentarisala je:
– Dakle, ovo je jači pol.

Bavila se dečjim pitanjima. U Rusiji je otvorila školu koja ne sputava decu, nego konflikte razrešava kroz kreativnost.

– Poznata je i kao Jungova pacijentkinja i navodno njegova ljubavnica. Njihov primer ušao je u stručne publikacije, pozorišne komade i filmove (film „Opasan metod”), koji se bavi tumačenjem odnosa lekar – pacijent i dinamikom transfera i kontratransfera u analizi. Bila je i pionir autizma – kaže naš sagovornik. – Među prvima se početkom 20. veka bavila razvojem jezičke sposobnosti deteta i vezom između mišljenja i jezika. Radila je 1921. u Ženevi na institutu kao trening analitičara tada 25–godišnjeg Žana Pijažea, kasnije pionira razvojne psihologije – ističe Kontić.

Lu Andreas-Salome (1861–1937) izučavala je žensku seksualnost u doba kada preovladava diskusija o polovima, gde je ženski pol doživljavan kao inferioran. U članku „Čovek kao žena” iz bioloških faktora izvela je tezu o superiornosti žene. Objavila je članak „Narcizam kao dvostruki smer”, i u rad ugradila i Rilkeovu neobjavljenu pesmu „Narcis”. Sa njom u vezi bio je Viktor Tausk koji je učio u Zagrebu i Sarajevu. Jedan je od prvih analitičara koji je pisao o psihozama. Da nije izvršio samoubistvo, smatra naš sagovornik, možda bi bio začetnik psihoanalize na Balkanu.

Dalje pratimo sudbinu Helen Dojč (1884–1982) koja je objavila „Psihoanalizu ženskih seksualnih funkcija” i kapitalnu „Psihologiju žene”. Jedna je od najdarovitijih Frojdovih asistentkinja. Dobila je zadatak da razvije koncept supervizije, odnosno praćenje kandidata od strane iskusnog psihoanalitičara.

A Mari Bonaparte (1882–1962), pak, prevodilac je Frojdovih spisa na francuski, autorka je 50 članaka i oko 20 knjiga. Frigidnost je osnovni razlog za njene psihoanalitičke seanse kod Frojda. Autorka je psihobiografije Edgara Alana Poa na 700 strana.

– Ona je potomak Napoleonove loze. Spasila je glavu Sigmundu Frojdu iz okupiranog Beča, kada je nastupio progon Jevreja. Preko svojih veza obezbedila mu je da ode u Pariz, pa u London – ističe Kontić.

Deo izložbe posvećen je i Ani Frojd (1895–1982), najmlađoj ćerki od šestoro Frojdove dece i velikom imenu dečje psihoanalize. Kroz dečje crteže tumačila je njihov intimni svet: strah od odvajanja, strah od mraka, verujući da crteži imaju istu vrednost kao izgovorena reč. Njena knjiga „Ego i mehanizmi odbrane” postao je klasik psihoanalitičke literature, kako kaže Kontić. Iz Beča je prešla u London gde je osnovala kliniku na čijem čelu je bila tri decenije. Danas u Londonu, kao i Beču, postoji Frojdov muzej.

Od uticajnijih imena naš sagovornik pominje još i Rut Brunsvik, Margaret Maler i Melaniju Klajn i dodaje da polovinu svih psihoanalitičara u savremeno doba čine žene.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.