Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Sudbina legendarnog zavodnika

Sudbina legendarnog zavodnika
(Фото Драгослав Жарковић)

Opera „Don Đovani” stoji, rame uz rame, s remek-delima Volfganga Amadeusa Mocarta, poput „Figarove ženidbe”, „Čarobne frule” i „Tako čine sve”, pa je za svaki teatar u svetu stvar prestiža da na svom repertoaru ima bar jedno veliko delo vunderkinda iz Salcburga. Posle 230 godina od nastanka, za ovo delo na sinoćnoj premijeri u „Kombank dvorani” tražilo se mesto više.

Nestrpljivo iščekujući operu koja će biti odigrana na novim daskama, ljubitelji klasike diskutovali su o tome kako će jedno ovakvo delo, završeno davne 1787. godine, izgledati u moderno uređenom prostoru.

– Prvi put gledam operu van nacionalnog teatra. On ima neku svoju čar, ali jedva čekam da vidim i čujem kako zvuči predstava u potpuno drugačijoj dvorani – rekla je šezdesettrogodišnja sugrađanka Milena Tešić.

Radnja ove opere u dva čina puna je dvosmislenosti – ne samo tekstualnih, nego i muzičkih. Ona se odvija oko Don Đovanijevog odnosa sa tri žene – Dona Anom, Dona Elvirom i Cerlinom. Uz pomoć sluge Leporela, on ide iz jednog u drugo osvajanje.

Legenda o zavodniku koji je bio fatalan za dame svog vremena, ali i za samog sebe, bio je inspiracija Molijeru, Bajronu, Kamiju. U odnosu na druge Mocartove opere ova ima znatno veću emocionalnu težinu i ozbiljnost. Ovo je jedna od njegovih poslednjih opera, pisana u doba kada je imao dosta životnih problema i, naravno, nosi pečat njegovih raspoloženja.

Okupljeni oko Da Pontovog zapleta o strasti osveti, prkosu i kazni, časti i poniženju, članove Umetničkog ansambla Ministarstva odbrane „Stanislav Binički” predvodio je maestro Gregori Bukalter, dirigent Metropoliten opere iz Njujorka.

Na sceni su zablistali prvakinja opere Narodnog pozorišta primadona Jasmina Trumbetaš-Petrović, Dragoljub Bajić, Stevan Karanac, Miroslav Markovski, Marko Pantelić, ali i svetski poznati umetnici Džongtao Li, Vanže Žang, Žang Žang, Juksjuan Či, Minjon Hao.

Režija je poverena mladom reditelju Aleksandru Nikoliću, koji je predvodio kreativni tim i ispričao Mocartovu operu po treći put. Izgleda da sumnjičave gledaoce scenografija i opera u novoj sali uopšte nisu razočarali. Svi su zadovoljno odšetali u smiraj subotnje večeri, sumirajući utiske o remek-delu najvećeg kompozitora epohe klasicizma.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Gordana
Ovaj članak je nekakav literarni prikaz. Ja još uvek očekujem da u "Politici" pročitam ozbiljni prikaz predstave ili muzičku kritiku. Za gledaoce je izvođenje prve večeri bilo ispod praga tolerantnog minimuma. Tako da smo odšetali u noć nezadovoljni
zoran stokic
Savršenstvo ove opere uočili su Kjerkegor, Guno, Flober, Šo..., a muzički je obrađivali Betoven, List, Šopen, Čajkovski... Mocart je imao apsolutni sluh i kada bi čuo neko delo vodećih kompozitora tih vremena, pokušavao je da ih nadmaši "kopirajući njihovu tehniku". U Pagu je već komponovano više opera "Don Žuan", a poslednja 1787: "Don Giovanni Tenorio" od Đuzepea Gacanige (Giuseppe Gazzaniga). Amadeus je dobio 100 dukata (unapred) da za prašku operu komponuje svog "Don Žuana". Naravno da je nadmašio Gacanigu! Da nove ideje nastaju evolucijom – idealno je uporediti, na primer, Gretrijevu (André Grétry) bufo operu "Ljubomorni ljubavnik" ("L'Amant jaloux"), na tekst Bomaršea, sa Mocartovom "Figarovom ženidbom", ili, na primer, "Rekvijem" Mihaela Hajdna i "Lakrimozu" iz rekvijema Fransoa-Žozefa Goseka (François-Joseph Gossec) sa Mocartovim "Rekvijemom".

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.