Skulpture od otrova crne mambe
Imena kao što su Joko Ono, Anselm Kifer, Vladimir Veličković, Dušan Otašević svakako će privući pažnju publike Oktobarskog salona, najveće naše smotre u oblasti vizuelnih umetnosti koja svečano počinje sutra u 20 sati, u zdanju Muzeja grada Beograda u Resavskoj, pod sloganom „Čudo kakofonije”. Ipak, među učesnicima krije se i jedna mlada dama za koju kustosi Danijel i Gunar Kvaran veruju da je nova umetnička zvezda u usponu i čiji će rad, nadaju se, biti posebno intrigantan posetiocima. Ona je Margerit Imo i u Beogradu se predstavlja neobičnom skulpturom pod nazivom „Kraljica sa leopardima”. Reč je delu koje evocira hibrid mozga lamantina, životinje za koju se zna da ima najmoćniju dugoročnu memoriju na planeti, i „Dame leoparda”, antičke Venere pronađene u Čatal Hojuku u Turskoj, koja potiče iz perioda 6.000 godina pre nove ere i koja kao da meditira. Kako sama umetnica kaže, čini se da priziva pradavna vremena i predstojeće događaje, priče o smrti i rađanju, na ličnom i globalnom nivou…
Autorka, koja je studirala na Akademiji za dizajn u Ajndhovenu i na Kraljevskom koledžu umetnosti u Londonu, gde je 2011. magistrirala, manipuliše ostacima izumrlih stvorenja tvoreći skulpture koje oživljavaju udaljenu prošlost u sadašnjosti, stvarajući dela na ivici biološkog inženjeringa.
Nekad postojeća bića upliće u spekulativne narative dajući im mogućnost novog života, dovodeći, istovremeno, u pitanje granicu između postojanja i nepostojanja u prostorno-vremenskoj ravni. U svom radu, pritom, umetnica koristi zaista raznovrsne materijale – za neke se ne bi, ma koliko da je neko maštovit, to moglo ni pretpostaviti: smolu, fiberglas, kamen, bronzu, gumu, silikon, otrovne biljke, otrov crne mambe, slonovske suze, hormonske produkte... Kako sama kaže, lista je, maltene, beskonačna.
– Tokom studija na odseku za dizajn debatovali smo o svekolikom uticaju biološkog inženjeringa i nanotehnologija. Intenzivno sam se tada bavila sintetičkim glasovima sarađujući sa profesorom Hidejuki Savadom sa Univerziteta Takamacu u Japanu, inženjerom koji je osmislio robota koji ima mogućnost analognog govora, za razliku od većine koji su dizajnirani za komunikaciju putem digitalnog sintetičkog glasa. Zapitala sam se tada, ako možemo da kreiramo sintetičke zvuke putem kreacije sintetičkog laringsa da li bismo mogli da stvorimo i replike laringsa izumrlih stvorenja i samim tim oživimo njihove glasove. Tako sam započela rad na svom prvom projektu „Operi preistorijskog bića”. Teškoću mi je predstavljala rekreacija glasnih žica koje su meko tkivo pa ne dolazi do njihove fosilizacije, zbog čega sam tada blisko sarađivala sa arheolozima, paleontolozima, biolozima i zoolozima – kaže za „Politiku” ova umetnica iz Francuske, i dodaje da je tako sve počelo. Od tada je, ističe, u svojim razmišljanjima zaokupljena enigmom ljudske egzistencije, našeg mesta u svetu, odnosa sa prirodom i dugim vrstama. Zapitana je šta tačno znači biti živ, a šta mrtav, može li neko da nema telo ali da bude živ, može li biti života bez duše, može li neko imati telo bez duše…
– Na neka od ovih pitanja odgovore sam ponudila u ciklusu „Materica”, čiji je deo upravo rad koji prikazujem u Beogradu. Cela priča sklapa se kada su figure raspoređene u prostoru. Nekolicinu Venera, različitih veličina i izrađenih od različitih materijala, svetlosni zraci transformišu tako da prvo deluju kao da su žive žene, potom boginje, i na kraju prikazi životinjskih mozgova. One mutiraju pred našim očima. Postavka može da asocira na mnogo toga, na arheološki muzej, misteriozni sastanak u zloslutnom gradskom podzemlju, diskusiju na okruglom stolu u Ujedinjenim nacijama ili na mističnu, davnu ceremoniju. Upravo stoga mislim da odgovara sloganu smotre – objašnjava Margerit Imo, čije je stvaralaštvo već predstavljeno na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u svetskim galerijama i muzejima, među kojima se ističu Tejt muzej u Londonu, Pale de Tokijo u Parizu i Muzej moderne umetnosti u Njujorku. Na pitanje kakvi su joj dalji planovi, posebno ako se imaju u vidu pomenute prestižne institucije u kojima je već imala zadovoljstvo da izlaže, francuska umetnica odgovara:
– Za sada sam okupirana serijom solo nastupa koji me očekuju tokom 2019, prvo u Briselu, potom u Hamburgu, na kraju u Bolcanu. Generalno ne pravim mnogo planova za budućnost, radujem se onome što će da usledi, volim da se iznenadim!
Učesnici i izlagački prostori
U Kulturnom centru Beograda umetnici će biti raspoređeni u tri prostora. U Galeriji Artget biće predstavljene Joko Ono i Marija Ćalić, u Likovnog galeriji nalaziće se radovi Džona Divola, Torbjerna Redlanda i Katarine Zdejlar, dok će galerija Podrum ugostiti Fej Cao, An Lisregard i Radenka Milaka.
U Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti izlagaće: Vladmir Veličković, Lari Bel, Fabris Iber, Anselm Kifer, Helen Marten, Takaši Murakami, Kazumi Nakamura, Korakrit Arunanondč, Tom Saks, Sindi Šerman, Anika Ji i Džen Sjuj.
Galerija Remont biće domaćin za troje umetnika – Matis Altman, Gabrijelu Fridriksdo i Evu Kotatkovu.
U Muzeju grada Beograda, u zgradi u Resavskoj, pred publikom će biti: Korakrit Arunanondč, Darja Bajagić, Ivana Bašić, Hemali Buta, Ijan Čeng, Jasmina Cibic, Vuk Ćuk, Lidija Delić, Maja Đorđević, Aleksandra Domanović, Olafur Eliason, Ero, Helgji Torgjils Fridjonson, Ivan Grubanov, Mari-Anž Gijmino, Romuald Hazum, Elika Hedajat, Margerit Imo, Nina Ivanović, Đie Cuej, Marta Jovanović, Tijana Kojić, Olja Krojtor, Žan-Žak Lebel, Tobijas Madison, David Maljković, Bjarn Melgor, Branko Milisković, Nemanja Nikolić, Dušan Otašević, Đorđe Ozbolt, Atena Papadopulos, Paulo Neimer Pežota, Agnješka Polska, Magali Rojs, Pamela Rozenkanc, Klod Rito, Čiharu Šiota, Hana Vajnberger, Urban Celveger, Vadim Fiškin, Honglej Ju.
U umetničkom prostoru U10 biće dela Dinea Sešea Bopape, Jelene Mijić i Sumakašija Singa.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


