Nedelja, 28.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

U slavu juriša u slobodu

U slavu juriša u slobodu
Свечана академија поводом стогодишњице пробоја Солунског фронта (Фото А. Васиљевић)

„Srbija možda izgubi neke bitke, ali ne zna za poraze u ratu”, istakao je pukovnik Ljubomir Marković, predsednik Republičkog odbora Saveza udruženja potomaka ratnika Srbije 1912–1920. On je na svečanosti povodom obeležavanja jednog veka od proboja Solunskog fronta, održanoj u Domu Vojske Srbije, podsetio goste na slavne trenutke naše istorije, ističući da narod koji nema svoju prošlost, nema ni budućnost.

– Bilo je to u veoma teško vreme pre sto godina. Posle oporavka i reorganizacije srpske vojske na Krfu. Ono što se nije moglo ni na Zapadnom ni na Istočnom, postiglo se na do tada sporednom Solunskom frontu, dužinom 450 kilometara, od Jonskog do Egejskog mora – pripovedao je Marković, zaključivši da se tog 15. septembra desio briljantni trenutak Prvog svetskog rata.

Bio je to slavni dan naše vojske. Dan kada nam se ceo svet divio. Neprijatelji su se postideli pred voljom i verom naših ratnika koji su želeli da se napokon vrate kući.

– Na tom frontu se u leto 1918. našlo 628.000 vojnika i starešina savezničkih armija, dok je s druge strane bilo 626.000 Austrougara, Bugara i Nemaca. Posle sjajne artiljerijske pripreme, kada je 14. septembra neutralisan neprijatelj na prvoj liniji odbrane, već sledećeg dana, u 5.30 časova krenula je ofanziva. Bila je to klanica više od milion ljudi – istakao je Marković.

Govoreći o podvizima vojvoda Stepe Stepanovića i Petra Bojovića i ostalih starešina, poznavalac naše istorije ratovanja dodao je da su nakon izvršenog juriša, već u prepodnevnim časovima, vojnici probili front u dužini 3 kilometra. Ni mrak nije pao, a koridor prema domovini proširio se na 33 kilometra.

– Vrata u otadžbinu bila su otvorena. Vojnici i starešine plačući su ljubili zemlju i kamen – kazivao je Marković.

Osim da upoznaju svoju prošlost, posetioci Doma Vojske sinoć su imali prilike i da uživaju u muzičkom programu koji su pripremili ansambl „Ratislav Blagojević i Gledanice” kao i orkestar Ministarstva odbrane „Stanislav Binički”. Na programu su, pored himne „Bože pravde”, bile i kompozicije „Marš na Drinu”, „Šumadinac pali top”, „Igrale se delije”, „Ovo je Srbija”…

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Зорица Аврамовић
Најважније је да се школарцима током целе ове школске године, у зависности од узраста, преносе истине о Великом рату, о надљудском напору српске војске да се, десеткована кроз албанску Голготу, подигне као птица Феникс из пепела, и, осокољена својим војсковођама, крене у пробој Солунског фронта. Толико има прича, потресних, тужних, херојских, родољубивих... Срењошколцима препоручити књиге, попут "Тешких година" Милутина Велимировића... Ученици треба да буду поносни на своје јуначке претке, који су, више од својих живота, волели и ценили своју родну груду, своју отаџбину, част, понос, човечност... Ово би требало да буде тек почетак обележавања 100-годишњице српске славне и јуначком крвљу обележене епопеје... Родољубље, данас тако јефтин појам, требало би да поново подигнемо на заслужени пиједестал...
Ana
Koliko para i koncerata na Tašu za 60 godina RTS. Pa toaleta, pa kiča... A za Solunce mali koncert! Sramota!
Зоран Чачак (пишимо ћирилицом)
"60000 српских војника је одлучило исход рата!?! Срамота!" Немачки Кајзер Вилхелм II. За те Дивове, сто година касније, један концертић? Браво, Србијо!!! Све што доживљаваш и што ћеш доживети, дебело си заслужила. Срамота Ти на образ!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.